Vive la France!

Užasna smrtna vožnja jednog Tunišanina u Nici je 84 ljudi stajala života i bila ubod u srce turizma. Pariz i Nica su najomiljeniji ciljevi stranih posjetitelja u Francuskoj. Ja sam ove godine bio u Bretanji. Krajem srpnja je započeo moj odmor tamo. I čim sam stigao uslijedila je nova vijest užasa: islamistički teroristi su u blizini Rouena u jednoj crkvi bestijalno ubili jednog svećenika. "Sada je terorizam, dakle, stigao i u provinciju", bila je moja prva misao. A još i u regiji oko Rouena u Normandiji gdje sam 2012. proveo odmor. Naravno da sam razgovarao o tome sa svojim francuskim prijateljima koje sam sreo za vrijeme odmora.

No, više se radilo o uzrocima terorizma i kako ih ukloniti. Ne samo o izvanrednom stanju koje je u Francuskoj prozvano nakon napada prošle godine u studenom ili o nacionalnoj gardi koja bi trebala brojati 84.000 rezervista. Taj reflektiran, smiren odnos prema opasnosti koja se sve više približava mi se svidio. Oni se ne daju uznemiriti, ne daju da im tamo neki teroristi zamrse njihovu životnu radost.

Ta opuštenost je bila umirujuća, čak i zarazna. Već prilikom putovanja na moje odredište sam ju osjetio, kad sam prenoćio u Chartresu. Večer sam proveo na jednom velikom trgu gdje je stotine ljudi slušalo jedan koncert uživo i pritom plesalo. Nekoliko žandara je bilo prisutno, ali ni traga od pretjeranog opreza. Napadače samoubojice ionako ništa i nitko ne može zastrašiti. Drugi cilj je teroristima mogao predstavljati lijepa tržnica ujutro. I opet isti prizor: mnoštvo opuštenih posjetitelja i nekolicina žandara u ljetnim uniformama.

Savoir vivre! Francuzi znaju kako uživati u životu.

Naravno da mi je jasno da u Francuskoj ima i drugih prizora, onih s teško naoružanim vojnicima na velikim kolodvorima i u zračnim lukama. Oni su potrebni - kako bi se pojačao osjećaj sigurnosti i da bi se po potrebi moglo brzo reagirati. Ipak se nadam da ih se tijekom mog narednog putovanja u Francusku neće moći vidjeti izvan metropola. U protivnom posjet poznatoj katedrali u Reimsu, gradu kojeg sam posjetio na putu nazad u Njemačku, mi ne bi više pričinjao zadovoljstvo.

Tko posjeti tu veličanstvenu gotsku građevinu, tek nakon ulaza u katedralu biva upozoren da kroči dalje bez ruksaka. Tek tada mi je ponovno sinula misao o opasnosti od terorizma - nakratko. Za vrijeme mog odmora sam veoma rijetko mislio na tu opasnost. Pritom sam stalno bio na nekim feštama na otvorenom kojih čitavo ljeto ima u manjim mjestima u Francuskoj. Savoir vivre! Odnosno, umjetnost življenja. I doista sam imao osjećaj da Francuzi znaju kako dobro živjeti. Merci beacoup (Hvala puno)!

Umirilo me i obradovalo također što sam u medijima mogao pročitati razborite izvještaje o terorizmu. Ja sam svoje naredno putovanje u Nicu već rezervirao. Sredinom listopada ću boraviti tamo, i to s onom opuštenošću koju sam za vrijeme ljetovanja u Francuskoj svugdje imao prilike doživjeti.