Vickasti Boris Džonson želi na čelo Velike Britanije

Kada je Boris Džonson (Johnson) u februaru najavio da će da podrži kampanju za Brexit, debata je istog trenutka postala drugačija. Džonsona voli, kako javnost, tako i članovi Konzervativne partije. Kada je on, kao jaka ličnost političkog establišmenta, zvanično stao na čelo zagovarača za izlazak iz Evropske unije, on je kampanji dao težinu koju ona do tada nije imala. Jer, njeni zagovarnici su bili prilično marginalne političke ličnosti poput Najdžela Faraža (NIgel Farage) i Džordža Galoveja (George Galloway).

Premijer Dejvid Kameron (David Cameron) je nedjeljama ubjeđivao Džonsona da se zajedno sa vladom bori za ostanak zemlje u EU. Ankete su ranije pokazale da ako Džonson stane uz protivnički tabor, rezultati će biti u mnogome drugačiji. I upravo se to i dogodilo.

"Za razliku od mnogih drugih politilčara on govori jasno i dopire do ljudi svih političkih ubjeđenja", kaže Adam Binkov (Bienkov), zamjenik urednika internet portala 'politics.co.uk'. "On nije tipičan političar. Govori stvari koje drugi ne žele. Nekada doduše 'puca sam sebi u nogu' ali čovjek ga ne zaboravlja. Ljudi ga poznaju i on je najomiljeniji političar u Velikoj Britaniji."

Mnogi su uvjereni, kaže Binkov, da je Džonsonova odluka da povede tabor onih koji su za Brexit bila oportunistički šahovski potez. Binkov smatra da se kod njega nije radilo o istinskom ubjeđenju, već je time prvenstveno želio da poboljša sopstvene šanse u namjeri da postane šef partije konzervativaca.

Sada, kada su Britanci zaista glasali za Brexit i premijer Kameron podnio ostavku, u ovom trenutku kao najizgledniji kandidat za premijera je upravo Džonson.

Ali, ko je ovaj zagonetni političar i šta ga čini tako popularnim?

Tip pobjednika

Džonson je imao uspješnu novinarsku karijeru prije nego što je ušao u politiku. Pisao je za 'Times' i 'Daily Telegraf', a 1999. je prešao na mjesto urednika u konzervativnom magazinu 'The Spectacor'. 2001. napušta novinarstvo i prelazi u politiku. Postaje poslanik u parlamentu. No, i dalje je pisao kolumne. Čak je u vrijeme dok je bio gradonačelnik Londona znatno više zarađivao od novinarstva, nego kao političar. Nakon osam godina provedenih na mjestu gradonačelnika, 2015. se povlači u Donji dom.

Džonson je svoje ime stvorio smjelim primjedbama i uvrnutim humorom. Mnogima je to prijemčivije od često bezbojnih političara u Vestminsteru.

"Ako glasate za Torijevce, onda će vaša žena dobiti veće grudi a vaše šanse da postanete vlasnik BMW-a M3 će porasti", kazao je on 2005. godine tokom izborne kampanje za Donji dom. Na jednom video-klipu, koji je ostao nezaboravan i koji su vidjeli milioni ljudi, vidi se kako se Džonson zaglavio na žičari tokom Olimpijskih igara u Londonu 2012.

"On je jednostavno harizmatičan", kazao je politički ananlitičar, Džejms Bludvort (James Bloodworth). "U njegovoj partiji su toga itekako svjesni. Boris je jednostavno tip pobjednika. Ali, on jako dobro svira i na ideološkoj klavijaturi partije - što je vrlo rijetka kombinacija."

Kada je Džonson 2008. potukao laburističkog kandidata Kena Livingstona u trci za gradonačelnika Londona, to je bila prva velika pobjeda konzervativaca nakon 1997, dakle prije nego što se Toni Bler (Tony Blair) trijumfalno uselio u Downing Street. Džonson je pobijedio Livingstona i 2012. i time učvrstio svoju reputaciju - političara pobjednika.

Uprkos njegovim često budalastim ispadima, njegovoj neurednoj frizuri i naginjanju ka neprimjerenim primjedbama dugo se već spekuliše da će Džonson potisnuti Kamerona kao đaka elitnih univerziteta kao što su Iton i Oksford.

No, tu su i mnogi koji njegovo djelovanje stavljaju pod znak pitanja. U vrijeme dok je bio gradonačelnik Londona skočile su cijene javnog prevoza, a došlo je i do više sporova oko tarifinih ugovora sa sindikatima.

"Kada se pogledaju njegova dva mandata mora se reći da nije mnogo postigao", smatra Binkov. "Na posljednjim izborima nije mnogo obećavao. Njegov izborni program je bio prilično mršav. Tokom posljednjih četiri godine je u gradskoj vijećnici vladala neka vrsta zastoja. Moglo bi se reći da je on bio mnogo više zaokupljen drugim stvarima, na primjer pisanjem knjiga."

Kada se povukao sa mjesta gradonačelnika, najveći broj listova je objavio njegove brižljivo skupljane izreke. Iako su neke od njih veoma omiljene, možda ipak ne odgovaraju jednom premijeru. Tako je nedavno izjavio za Portsmaut, grad u južnoj Engelskoj, kako ima "previše droge, previše debelih, previše neuspjeha i previše laburističkih poslanika".

"Uvjeren sam da on ne bi bio dobar premijer", kaže Džejms Bludvort. "On isuviše često upadne u neprilike zbog svojih izjava. Kada je čovjek predsjednik jedne partije onda ne može tako lako da napreduje samo s vickastim opaskama."