Venecuela kao "marioneta" Kube
13. mart 2019
Za američkog predsjednika Donalda Trumpa je venecuelanski predsjednik Nicolas Maduro "kubanska marioneta". U jednom govoru koncem februara na Floridi Trump je k tomu Kubi predbacio da je stacionirala vojne jedinice u Venecueli i zaprijetio je vojnom intervencijom kako bi pomogao da dođe na vlast u Caracasu samoproglašenom predsjedniku Juanu Guaidou.
Kubanska vlada je promptno reagirala. Optužbe su zlobne, rekao je kubanski ministar vanjskih poslova Bruno Rodriguez i zatražio od SAD-a dokaze za navodno stacioniranje trupa i inflitraciju vojske u Venecuelu.
Optužbe na adresu Kube ne dolaze ipak samo od SAD-a, već i od Organizacije američkih država (OAS), nevladinih organizacija i od bivših pripadnika venecuelanskih oružanih snaga.
"Kubansko Ministarstvo vanjskih poslova zahtijeva nepobitne dokaze jer ih Caracas i Havana dobro skrivaju", kaže dr. Ivo Hernandez sa Instituta za političke nauke na Univerzitetu Münster. Predsjednik Maduro, kako on kaže, ima kontrolu nad informacijama koje se šire zemljom i drži pod ključem podatke o ekonomskim indikatorima kao što je realna stopa inflacije, ali i informacije o stupnju kubanske prisutnosti na Kubi. "No već je dovoljno bivših pripadnika venecuelanskih snaga sigurnosti opisalo jak utjecaj kubanske vojske", kaže Ivo Hernandez za DW.
Indirektni dokazi
Evan Ellis, profesor na Institutu za strateške studije (SSI) na Amry War Collegeu u Carlisleu u američkoj saveznoj zemlji Pennsylvaniji polazi od toga da postoji dovoljno indirektnih dokaza za kubanski utjecaj na venecuelanske snage sigurnosti. "Ako SAD imaju informacije, onda su one naravno strogo tajne", kaže Ellis u razgovoru za DW. "Ako Amerikanci stave na stol ove informacije, onda njihove optužbe, doduše, dobijaju na vjerodostojnosti, ali onda u određenim okolnostima ugrožavaju život svojih informanata i pokazuju svoje metode istraživanja", naglašava Ellis.
Za američkog vojnog eksperta su nesporne izjave brojnih Venecuelanaca koji izvještavaju o tome da svakodnevno postoji kontakt sa Kubancima. Među njima su učitelji, sportski treneri, ljekari, tehničari i vojska. "Nije za isključiti da jedan dio njih sarađuje sa kubanskim tajnim službama", smatra Ellis.
A kada je Kuba počela širiti svoj utjecaj u Venecueli? U odgovoru na ovo pitanje eksperti nisu jedinstvenog mišljenja. Neki misle da je taj utjecaj postojao još prije pokušaja puča protiv bivšeg predsjednika Venecuele Huga Chaveza 11. aprila 2002. godine. U svakom slučaju taj događaj među promatračima slovi kao prekretnica.
Revolucionarni ekspanzionizam
Nesporno je da je kubansko vodstvo pod Fidelom Castrom kratko nakon Kubanske revolucije 1959. godine aktivno pokušavalo izvesti taj model revolucije u druge zemlje - među kojima i u Venecuelu. "Castrovi planovi su se mogli ostvariti tek kada je u Caracasu na vlast došla osoba koja se može manipulirati. Ta osoba je bila Hugo Chavez koji je bio na vlasti u Venecueli od 1999. godine do svoje smrti", kaže Ivo Hernandez. Prema njegovom mišljenju Kuba je počela prije više od 15 godina izvoziti u Venecuelu političke, socijalne i ekonomske sisteme kontrole koje je preuzela od Sovjetskog saveza.
"Dani potčinjenosti" se zove knjiga u kojoj je venecuelanski novinar Orlando Avendano opisao Castrove ekspanzionsitičke planove za Venecuelu dugo prije vremena vladavine Huge Chaveza. "Moja istraživanja se koncentriraju na vrijeme od 1959. do 1994. - godine kada su se Castro i Chavez sastali prvi put i Chavez je bio odmah hipnotiziran Castrom", kaže Avedano. Na osnovu brojnih izvora i intervjua sa svjedocima vremena, Avedano je opisao raniju kubansku podršku revolucionarnim grupacijama u Venecueli i upletenost u pokušaj puča od 4. februara 1992. godine kojim je rukovodio mladi potpukovnik imenom Hugo Chavez. "Ostatak je istorija", kaže Orlando Avedano.