Ponovna "sovjetizacija" Kube?

Vijest uglednog moskovskog dnevnog lista „Komersant" o tome da Rusija želi ponovo aktivirati špijunsku stanicu Lurd na Kubi, udaljenu samo 160 kilometara od američke obale, u julu 2014. privukla je pažnju javnosti.

Nekada je u ovoj najvećoj špijunskoj bazi izvan Rusije radilo oko 3.000 ljudi. Moskva je ovu bazu u vrijeme Hladnog rata koristila u svrhu prisluškivanje telefonskih razgovora i radio veza u Sjedinjenim Američkim Državama. Međutim, iz finansijskih razloga, Vladimir Putin je 2001. naložio da se baza zatvori.

Obzirom na zategnute odnose sa zapadom i SAD-om zbog rata u Siriji, kao i zbog krize u Ukrajini, planovi o navodnom ponovnom otvaranju ove baze tumače se kao pojačani interesi Moskve za Latinsku Ameriku i Kubu. Špijunska baza je doduše još uvijek zatvorena, ali situacija podsjeća na onu kakva je bila prije ljeta 2014. Tada su odnosi Kube i SAD naglo zahladili zbog navodnih „akustičnih napada“ na američke diplomate na ostrvu, dok odnosi sa bivšim partnerom, Rusijom, postaju sve bolji.

Kao i u sovjetska vremena, Rusija danas Kubi pomaže isporukom nafte. Kako javlja ruska novinska agencija Tas, Kremlj i kubanska vlada su sredinom oktobra postigli dogovor o proširenju ruskog izvoza nafte, kao i o intenzivnijoj saradnji u proizvodnji nafte na ostrvu. Zbog poteškoća Venecuele sa isporukama u igru je uskočio ruski energetski koncern Rosnjeft, koji je napola u državnom vlasništvu.

Naftna branša kao preteča dobrih odnosa

Već u martu Rosnjeft se obavezao da će Kubi isporučivati 250.000 tona nafte i dizela. Stručnjaci pretpostavljaju da je taj posao samo dio šireg dogovora. Rosnjeft je tokom ove i prethodne godine venecuelanskom državnom koncernu PDVSA pozajmio oko pet milijardi američkih dolara. To bi moglo ubuduće obuhvatiti naftne isporuke PDVSA Kubi.

Scenario pomalo podsjeća na sedamdesete i osamdesete godine, kada je Sovjetski Savez bio glavni garant privrednog, pa tako i političkog opstanka Kube. Uz to je išla i sovjetizacija zemlje. Sovjetski proizvodi preplavili su Kubu i postali zamjena za frižidere, televizore i druge američke proizvode. Na ostrvskim ulicama pojavilo se sve više Moskviča i Lada. Pored Vijetnama, Kuba je 1972. godine bila jedina zemlja takozvanog trećeg svijeta koja je bila članica sovjetskog Savjeta za uzajamnu ekonomsku pomoć (SEV).

U osamdesetim godinama pomoć Sovjetskog Saveza je godišnje iznosila oko dvije milijarde američkih dolara. Na to je još dolazilo oko trinaest miliona tona nafte. Kuba je bila sve više ovisna od Sovjetskog Saveza. Oko 85 odsto spoljne trgovine zemlje 1989. godine se odvijala preko SEV-a. Raspad Sovjetskog Saveza, pa tako i SEV-a utoliko je bio težak udarac za karipsko ostrvo. Isporuke nafte smanjene su 1993. sa trinaest na četiri miliona tona, dok se uvoz robe smanjio za 75 odsto. Kubu je pogodila teška ekonomska kriza. Dugovanja Sovjetskom Savezu 1991. godine iznosila su oko 35 milijardi dolara.

Kao nasljednica Sovjetskog Saveza, Rusija je Kubi 2014. godine otpisala 90 odsto duga. Preostali dio, oko 3,5 milijardi dolara, trebalo bi da se izmiri i povoljnijim uslovima za ruske investicije na ostrvu. Rosnjeft bi tako trebalo da modernizuje i najveću rafineriju Kube Sienfuegos, koja zbog smanjenih isporuka nafte iz Venecule trenutno radi sa pola kapaciteta. Venecuela, najbliži saveznik Kube, drastično je smanjila izvoz nafte zbog političke i ekonomske krize. Umjesto 100.000 barela (1 barel = 159 litara), Karakas trenutno izvozi Kubi samo još 55.000 barela dnevno. To je jedan od razloga zašto je Kuba intenzivirala bušenja u svojoj ekonomskoj zoni u Meksičkom zalivu. U to su uključene i ruske kompanije.

Geostrateški interesi

Od kako je Donald Tramp izabran za predsjednika SAD, diplomatski i privredni kontakti Kube i Rusije su se posebno intenzivirali. Ove dvije zemlje u septembru su usvojile čitav paket dogovora, između ostalog i o saradnji u energetskom i željezničkom sektoru. Dogovor obuhvata i proizvodnju životnih namirnica, kao i tekstilnu industriju. Uz to, Rusija izvozi i kamione, autobuse, lokomotive i liftove.

Obim trgovine dvije zemlje u prvoj polovini ove godine povećan je za 73 odsto, što je oko 176,2 miliona dolara. To je još uvijek znatno manje od obima trgovine koji Kuba ima sa Kinom i Venecuelom, ali u svakom slučaju, riječ je o velikom porastu. Tako je i u turizmu. Kuba ove godine očekuje rekordnih 100.000 ruskih turista. Saradnja je intenzivnija i u oblasti sporta i kulture.

Krajem 2016. godine Rusija je potpisala sporazum i o modernizaciji kubanske vojske. Sve češće se čuju i vijesti o ponovnom otvaranju ruske vojne baze na Kubi. Ipak, to je malo vjerovatno, ukoliko Havana planira poboljšanje odnosa sa SAD koji su se veoma zaoštrili nakon što su američke diplomate prošlog mjeseca na Kubi navodno bili žrtve „akustičnih napada“. Najmanje 22 američka diplomata i članovi njihovih porodica žalili su se na migrenu, mučninu, vrtoglavice, pa i na gubitak sluha. Američka vlada zbog toga je prije nekoliko sedmica povukla veći dio zaposlenih u ambasadi i na Kubu vratila petnaest kubanskih diplomata.

Dok za vrijeme Donalda Trampa dakle ponovo rastu napetosti u odnosima SAD i Kube, što su stručnjaci i predvidjeli, novi partneri postaju Kina, Iran ili Rusija. „Kuba pokušava da proširi svoje veze“, kaže Rihard Fajnberg, stručnjak za Latinsku Ameriku iz Think Tank organizacije Brookings Institution. „Pošto bliža privredna saradnja sa SAD narednih godina nije izgledna, traže se alternativni saveznici. Prije svega jake zemlje, poput Kine ili Rusije, koje mogu da ponude povoljne cijene."

Rusija pritom na Kubi veoma jasno slijedi svoje geostrateške interese. „Putinovu poruku nije teško razumjeti“, kaže Fajnberg i dodaje: „Putin čezne da povrati imperijalnu slavu Rusije, a odnosi sa Kubom slijede taj obrazac."