Teroristi ne smiju pobijediti

Francuska je napadnuta. Evropa je šokirana. Cilj kukavičkih terorista nisu samo slučajne žrtve u Parizu, to smo svi mi, civilizovani ljudi. Cijelo čovječanstvo, kako je već formulisao američki predsjednik Barak Obama.

Zaprepašćeno i s bijesom morali smo da gledamo kako teroristi koordinisano sprovode svoju akciju i ubijaju ne birajući metu. Francuska, Evropa i svijet sada moraju da se udruže i da uzvrate udarac. Očigledno je da se islamističkim nasilnicima mora svim sredstvima stati u kraj. A ljudi iz pozadine, duhovne vođe bezobzirnih ubica, bez obzira na to da li oni sjede u Siriji Iraku ili na nekom trećem mestu, moraju biti pronađeni i što je moguće prije eliminisani. Takozvana „Islamska država“ nije objavila rat samo Francuskoj, već svim slobodnim ljudima.

U ime pravih francuskih vrijednosti – slobode, jednakosti i bratstva – svijet mora da ustane protiv terora. Samit 20 najvećih industrijskih zemalja svijeta koji u nedjelju (15.11.) počinje u Antaliji, dobra je prilika za tako nešto. SAD, Rusija, a možda čak i NATO-trupe iz Evrope, moraju zajednički u Siriji i Iraku da suzbiju terorističke bande „Islamske države“ – i to što prije. Poslije napada u Parizu koji su se zbili u januaru ove godine, održao se impresivni marš solidarnosti svjetskih političara. Dobar gest – ali to više nije dovoljno. Beskrupulozne ubice vjerovatno razumiju samo jezik sile.

Predugo se tolerisala regrutacija potencijalnih atentatora među evropskom omladinom. Mora se energično i preventivno djelovati protiv radikalizacije. Ako već građani evropskih zemalja otputuju u Siriju ili Irak da bi ih tamo obučavali kao džihadiste, onda se mora u najmanju ruku svim sredstvima spriječiti njihov povratak u Evropu.

Ovo svakoga može snaći

Svi ostali konflikti među državama sada su od drugorazrednog značaja. Naime, to što se desilo Francuskoj, može uskoro svakoga da zadesi. Juče, u petak (13.11), i u Rusiji je podignuta uzbuna zbog opasnosti od terorizma. Turska je bila cilj terorističkog napada u oktobru, Madrid je to doživio 2004, a London 2005. Izgleda da niko sa sigurnošću ne zna koliko „spavača“ i terorističkih ćelija u Evropi i SAD čeka naređenje za napad. O sudbini sirijskog vlastodršca Asada, međunarodna zajednica može se pobrinuti tek kada se slomi zastrašujuća moć „Islamske države“.

Uz izbjegličku krizu u Evropi, sada je tu i kriza izazvana terorizmom – a to je opasnost neslućenih razmjera. Evropa sada mora pokazati da je sposobna da zbije redove i da sarađuje. Ugrožena je bezbjednost svih građana. Miran život je u opasnosti. Odgovor političkih lidera u Evropi, u SAD i u Rusiji, mora da glasi: mi ćemo se odbraniti!