Tamna strana politike protjerivanja

Priča koju priča Ramin Mohabat je skoro pa nepodnošljiva. Prošle su dvije godine od trenutka kada u zapadnoj avganistanskoj provinciji Herat jednom mladiću s kojim se vozio odrublili glavu. Talibanima koji su tamo vladali se nije dopadalo kako izgleda ovaj mladić, koji se u domovinu upravo vratio iz Iraka. On se usudio da u oblast u kojoj su vladali talibani otputuje bez brade i u 'zapadnoj odjeći'. "Grijeh" koji je platio životom. Pred očima njegovih saputnika talibanski razbojnici su mu odrubili glavu.

Ramin Mohabat i danas se strese svaki put kada o tome govori. On je tada u Heratu radio kao ratni izvještač i spiker, a u međuvremenu je izbjeglica u Njemačkoj, kao i mnogi drugi mladi iz Avganistana. Njegov bijeg u Njemačku je bio mučenje: još jedan čovjek mu umire na rukama. Mjesecima je bilo nesigurno da li će cilj - Njemačku - uopšte dostići.

Sada je tu. Živi u jednom malom gradu Hofhajm u pokrajini Hesen. Radi u gradskoj upravi kao fotograf. Savezna služba za migracije i izbjeglice je nedavno odlučila o njegovom slučaju - zahtjev za azil mu je odbijen. Ovaj mladi Avganistanac je tako već uveliko morao da napusti zemlju. Ali, imao je sreće da su mu u pomoć priskočili advokati humanitarnih organizacija.

Ramin Mohabat, kojem za vratom sad stoji sopstveno protjerivanje, mnogo razmišlja o sudbini prije dvije godine ubijenog povratnika iz Iraka. I Mohabat strahuje od talibanske osvete. On je kao ratni izvještač objavio brojke ubijenih taliibanskih boraca. "Onaj ko to uradi plaća svojim životom", kaže on.

Ne postoji sigurna oblast u Avganistanu

On jednostavno ne može da shvati razloge zbog kojih treba da bude protjeran iz Njemačke. "Prošle godine je još bilo 'Refugees Welcome', a ove godine svi kažu ćao i ne razumijem zašto." Zvanično obrazloženje da u Avganistanu ima i sigurnih oblasti Ramin smatra cinizmom. On onda, kaže, rado pita političare da mu kažu gdje su te sigurne oblasti u Avganistanu? Takođe zahtjeva od njih da s njim prošetaju sat vremena u Avganistanu, ali bez uobičajenih snaga bezbjednosti i oklopnih vozila.

Čak i ako savezna njemačka vlada navodi kako bi mladi i stručni u sigurnim dijelovima zemlje mogli da izgrade sigurnu egzistenciju, on svjedoči o jako malo stručnog znanja. Stranci se u druge regione ne bi mogli naseliti bez pomoći porodičnih bandi. "Ljudi se u Avganistanu svakodnevno viđaju pet puta u džamiji." Onaj ko nema poznatu porodicu ili poznate roditelje, veoma brzo biva proglašen stranim špijunom.

Pri tom mnogi povratnici, zbog zapadnog načina odijevanja, postaju lake žrtve iznuđivača i kriminalaca jer misle da imaju mnogo novca. A povratak u oblasti pod kontrolom talibana je svakako isključen, kaže ovaj 28-godišnji izbjeglica. Jer, onaj ko je boravio u Evropi za njih je hrišćanski kolaborant.

Ramin Mohabat se u međuvremenu žalio na to što mu je odbijen zahtjev za azil. Ovaj proces može da potraje i do dvije godine, a on toliko dugo može i da ostane u Njemačkoj, jedino što je njegova prvobitna motivacija nestala. "Zašto da učim dalje ako ne mogu ovdje da ostanem?".