Za i protiv protjerivanja azilanata

Sinoć (22.2.) je iz Minhena za Kabul poletio avion sa 18 Avganistanaca čiji su zahtjevi za azil u Njemačkoj odbijeni. U pitanju je prinudno vraćanje – treće po redu u ovoj godini, u Avganistan. Akcija je bila propraćena protestom oko 250 ljudi na samom aerodromu, a oštro su je kritikovali i parlamentarna opozicija i organizacije za izbjeglice. Bavarsko Ministarstvo unutrašnjih poslova saopštilo je da su protjerani potražioci azila „mladi samci", a da među njima ima i „počinilaca krivičnih djela". Evo komentara koji su se tim povodom pojavili u njemačkim dnevnim listovima.

Zidkurir (Konstanc): „Država mora da garantuje unutrašnju bezbjednost i da pruži zaštitu strancima koji ovde traže zaštitu od progona. Ministar unutrašnjih poslova ne želi više da učestvuje u dugim debatama. Poslije napada u Berlinu on hoće da pokaže čvrstu ruku, i zato se sada ljudi prinudno vraćaju u Avganistan, što donedavno nije činjeno. Ali sada se na tu zemlju gleda pragmatično: u njoj ne vlada mir, ali ni teror i nasilje na vladaju na čitavoj njenoj teritoriji. Novi kurs se može razumjeti kada je riječ o dilerima droge ili nasilnicima – oni ovdje nemaju šta da traže. Ali, protjeruju se i Avganistanci koji – često i sa porodicama – ovdje žive godinama. Oni su integrisani, njihova djeca idu u školu, tečno govore njemački. Kada su takvi ljudi iznenada prinuđeni da pakuju kofere, onda njemačka birokratija pokazuje svoju neljudsku stranu".

Lajpciger folkscajtung (Lajpcig): „Generalno odbijanje protjerivanja ne vodi nikuda. Već sada u Njemačkoj živi 220.000 odbijenih potražilaca azila, a taj broj bi uskoro mogao da se udvostruči. To stanje je na duži rok neodrživo, jer je protiv interesa onih kojima je potrebna pomoć i čiji zahtjevi su odobreni. Ministri unutrašnjih poslova (njemačkih saveznih pokrajina) koji ukazuju na to stanje, ne djeluju populistički – ali moraju da se bore i sa problemima koje sa sobom donosi proterivanje."

Nirnberger nahrihten (Nirnberg): „Slanje ljudi u Avganistan je, s obzirom na veoma lošu situaciju u toj zemlji, pre svega – neodgovorno. A i opasno po život. Ugrožavanje stotina ljudskih života kako bi se pokazala nova njemačka tvrdoća – to je u najvišem stepenu sramotno".

Hesiše niderzeksiše algemajne (Kasel): „Koliko je trnovit put njemačkih vlasti ka sprovođenju reda i poretka – to pokazuje već i naslov nacrta zakona: „Zakon o boljem sprovođenju u djelo obaveze napuštanja zemlje" ima zapravo za cilj da se postojeća pravila sprovode u djelo. To je gotovo da se čovjek sažali. ako je to tako teško, onda ćemo uskoro dobiti novi zakon o pojačanju zakona o sprovođenju zakona... Krajnje je vrijeme da vlada nešto učini. Krajnje je vrijeme da se situacija okrenuta tumbe opet okrene kako treba. Nažalost, to se radi tek sada, pod pritiskom Alternative za Njemačku (AfD) i izbora koji se približavaju".

Frankfurter algemajne cajtung (Frankfurt): „To što jedna zemlja nije sigurna zemlja porijekla, ne mora da znači da je generalno nesigurna, pa čak ni kada u njoj vlada rat [...] Svako rješenje o protjerivanju je rezultat više puta sprovedene provjere određenog slučaja koja može da se brani i pred sudom. Mnogi kritičari protjerivanja za Avganistan ponašaju se kao da se radi o kolektivnim progonima, o hladnokrvno organizovanim letovima u propast [...] Totalno je protivrječno to što SPD i Zeleni prihvataju da počinioce krivičnih djela treba protjerati ali za sve druge slučajeve traže zaustavljanje protjerivanja [...] U debati o azilu niko nema hrabrosti da i od njemačkih vojnika traži da se pobrinu za bezbjednost u Avganistanu".