Sva vlast za Erdogana

U aprilu prošle godine, Turci su na referendumu tijesnom većinom glasali u korist prezidijalnog sistema kome teži predsjednik Recep Tayip Erdogan. S parlamentarnim i predsjedničkim izborima je prelazak na novi sistem sada završen. Kritičari strahuju da će to omogućiti pravilo vladavine jednog čovjeka u Turskoj. Jasno je da Erdogan sada ima više snage nego što je imao ranije.

Predsjednik postaje šef države i vlade

Ured premijera je ukinut. Prvi čovjek izvršne vlasti sada je predsjednik, koji je prema ustavu dosada imao pretežno reprezentativnu funkciju. U budućnosti će predsjednik biti nadležan za imenovanje i razrejšenje potpredsjednika i ministara, čiju brojnost će sam određivati, kao i svih visokih državnih dužnosnika. Parlament nema pravo suodlučivanja. A članovi njegovog kabineta ne mogu biti poslanici.

Vladavina po dekretu

Predsjednik, kada je u pitanju izvršna vlast, može doniositi dekrete koji imaju snagu zakona, koje stupaju na snagu nakon objavljivanja u Službenim novinama. Saglasnost parlamenta nije nužna. Dekreti će postati neučinkoviti ako parlament usvoji neki zakon iz te oblasti. Predsjednički dekreti ne smiju ograničiti ustavna prava i zakonom već određene propise. Zakone može- s izuzetkom nacrta proračuna donijeti samo parlament.

Predsjednik postaje predvodnik većine u parlamentu

Prije reforme je predsjednik bio obavezan na političku neutralnost, ali on sada može zadržati svoju pripadnost stranci. Predsjednik je stoga predsjednik najveće stranke i tako kao predvodnik većine u parlamentu može kontrolirati njegov rad. Erdogan se vratio na vrh AKP-a u maju 2017. godine.

Izbori u dvostrukom pakovanju

Kao što je to bilo u nedjelju, u Turskoj će parlament i predsjednik biti birani u isto vrijeme i to na petogodišnji mandat. Istovremeno stranački izbori povećavaju vjerojatnoću da stranka predsjednika raspolaže većinom u parlamentu. Aktuelni izbori ustvari su bili zakazani za novembar 2019., ali Erdogan je od njih napravio prijevremene izbore.

Dva i više mandata

U principu, predsjednik može biti izabran samo na dva petogodišnja mandata. Međutim, vladajuća stranka AKP pobrinula se i za otvorena mala vrata: ukoliko se parlament odluči da se tokom trajanja drugog mandata održe novi izbori, predsjednik se može još jednom kandidirati za tu funkciju. U tom slučaju brojanje mandata počinje ispočetka, kako predviđa taj novi prezidijalni sistem. Erdogan se dakle, poslije pobjede, nalazi u svom prvom mandatu. Sa tim malim vratima (i uz odgovarajuće izborne uspjehe) on bi mogao teoretski ostati na vlasti do 2033. godine.

Manje prava za Parlament

Poslanici u parlamentu gube mogućnost da smijene ministre iz vlade. Parlamentarna pitanja i podnesci mogući su samo u pisanoj formi na adresu potpredsjednika i ministara - ne i predsjednika. U budućnosti, poslanici neće biti u mogućnosti tražiti impeachment samo za izdaju, već i za sva krivična djela. Međutim, prepreke za to su veoma visoke: kako bi se izvršila odgovarajuća istraga u pravosuđu, potrebna je dvotrećinska parlamentarna većina.

Još malo prilika za manje stranke

Veoma sporan je i izborni prag za ulazak u parlament od deset posto, koji posebno ugrožava prokurdske stranke, ostaje na snazi.

Ograničavanje nezavisnosti pravosuđa

Ovom reformom predsjedniku je omogućena veća kontrola nad pravosuđem. Od usvajanja ustavne reforme on je imenovao šestero od 13 članova Vijeća sudija i državnih tužitelja. To vijeće je, između ostalog, odgovorno za imenovanje sudija i tužitelja. Drugi članove ovog vijeća biraju parlamentarci - gdje je predsjednik Erdogan predvodnik većine. U starom sistemu, pravnici su sami određivali većinu članova tog tijela, koje se prethodno sastojao 22 člana. Vojni sudovi u zemlji već su ukinuti.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android