1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Sukob kultura „dobrodošlice“ i „rastanka“

Saša Bojić28. juli 2016

Posljednji napadi u Njemačkoj su izazvali nebrojene političke diskusije u kojima se prepliću komentari događaja, bezbjednosni koncepti, prijedlozi o daljem postupanju prema izbjeglicama i međustranačke razmirice.

https://p.dw.com/p/1JXAZ
Deutschland Angela Merkel Bundeskanzlerin Flüchtling Selfie
Foto: picture-alliance/dpa/B. von Jutrczenka

Socijaldemokratska stranka (SPD) odlučno podržava kancelarku Angelu Merkel i odbacuje tvrdnje da je ona svojom „kulturom dobrodošlice“ doprinijela narušavanju bezbjednosti u Njemačkoj. Špigel onlajn se tim povodom obratio potpredsjedniku stranke Torstenu Šefer-Gimbelu koji je za taj portal rekao: „Aktuelna prijetnja nema uzročnu vezu sa izbjegličkom politikom savezne vlade – iza nje je pokušaj Islamske države da donese teror u Njemačku.“ Za Špigel onlajn je i drugi visoki funkcioner SPD, Ralf Štegner, rekao: „Naša izbjeglička politika se orijentiše prema vrijednostima našeg Ustava i naše humanosti. […] O pravu na azil se ne može pregovarati. Stvaranje bezbjednosnog problema od poštovanja našeg Ustava – kao što to čini CSU – nema nikakvog osnova.“ Štegner je onima koji drukčije misle poručio da je „pogrešno politički instrumentalizovati ove užasne akte nasilja“.

„Kada je riječ o bezbjednosnom konceptu, SPD traži više policajaca, i naglašava da je to zahtjev koji iznosi već godinama. To što socijaldemokratski partner u velikoj koaliciji podržava kancelarku, za nju bi prije svega trebalo da bude umirujuće. […] Drugo je pitanje koliko čvrsto će SPD i ubuduće braniti ovakva gledišta. Jer, u predizbornoj kampanji, socijaldemokratski premijer savezne pokrajine Meklenburga-Prednje Pomeranije Ervin Selering je i prije posljednjih napada u Bavarskoj umjereno kritikovao izbjegličku politiku Angele Merkel. U redovima SPD se već duže vremena vode interne diskusije o toj politici“, piše Špigel onlajn.

Što se tiče Hrišćansko-demokratske unije (CDU), ona polako odstupa od „kulture dobrodošlice“ svoje šefice Angele Merkel. Armin Šuster, stručnjak CDU za bezbjednost, prvi je, u intervjuu za internet-portal NTV, upotrijebio jednu novu sintagmu, rekavši da je Njemačkoj sada potrebna „kultura rastanka“. On je dodao da „to nije tako negativno kao što izgleda na prvi pogled. Nauk koji moramo izvući iz napada u Anzbahu i Vircburgu glasi: potrebno je mnogo bolje staranje o onima kojima je odobren azil u Njemačkoj. Mnoge mlade izbjeglice u zapadnoj kulturi vide neprijatelja. […] CDU je bezuslovno za kulturu dobrodošlice za one koji s pravom podnose zahtjeve za azil. Isto tako doslijedno se zalažemo za kulturu rastanka kada je riječ o ljudima koji nemaju pravo na azil.“

Symbolbild Abschiebung Deutschland
Foto: picture alliance/dpa/C. Charisius

„Smatram da kod nas postoji pretjerana briga; u Njemačkoj ima oko 250.000 ljudi koji moraju da napuste zemlju. Godišnje, međutim, imamo 25.000 prisilno vraćenih. To tako ne ide. Zato smo još prošle godine odlučili da ne najavljujemo ljudima da ćemo doći po njih, kao i da ćemo ih smjestiti u posebnu pritvorsku jedinicu iz koje direktno odlaze iz Njemačke. […] Ne shvatam zašto savezne pokrajine očekuju od države milijarde za ljude čiji boravak ovdje trpimo iako za njega ne postoji pravni osnov. Važno je da Zeleni prestanu da u Bundesratu blokiraju zakon o proglašenju zemalja Magreba za sigurne zemlje porijekla. Nijedna grupa nije tako nasilna, toliko odbojna prema autoritetu vlasti i toliko neprijatno upadljiva u javnosti, kao upravo grupe sa sjevera Afrika“, kaže Šuster.

Izbjeglice sa sjevera Afrike u Njemačkoj
Izbjeglice sa sjevera Afrike u NjemačkojFoto: picture-alliance/dpa/D. Bockwoldt

A Hrišćansko-socijalna unija (CSU), varijanta Demohrišćana koja djeluje samo u Bavarskoj, predlaže najoštrije mjere protiv imigranata. Dnevnik Augzburger algemajne je, izvještavajući sa sastanka rukovodstva te stranke, napisao da je ona jasno stavila do znanja da više neće praviti nikakve kompromise na planu bezbjednosne politike. Šef stranke Horst Zehofer izjavio je da ne može da prihvati relativizaciju problema. CSU smatra da se samo optimizmom ne može uspostaviti unutrašnji mir, da su ljudi uzbuđeni i da im je potreban zadovoljavajući odgovor politike“. A bavarski ministar pravde Vinfrid Bausbak je za pomenuti list izjavio da savezna vlada ne naziva stvari pravim imenima, da negira problem koji predstavljaju izbjeglice. Zato „izbjeglice koje su počinila krivična djela moraju da napuste Njemačku“. Pri tome, kao što je to rekao bavarski ministar unutrašnjih poslova Joahim Herman „ni vraćanje tih ljudi u krizna područja ne bi trebalo da bude tabu“.

Burne reakcije izazvao je i zahtjev potpredsjednika Alternative za Njemačku (AfD) Aleksandera Gaulanda da se muslimanima generalno uskrati pravo na azil u Njemačkoj, te da im se zabrani ulazak u Njemačku sve dok se svi podnosioci zahtjeva za azil ne registruju i dok njihovi zahtjevi ne budu obrađeni. „Nisu svi muslimani teroristi, ali vjerski motivisan teror u Njemačkoj je do sada uvijek bio muslimanski“, rekao je Gauland. „To je oproštaj od kulture dobrodošlice“, smatra list Landescajtung; on Gaulandu poručuje da se ugleda na primjer Grčke, „koja je takođe krizno područje, jer je zemlja hronično na ivici bankrota. I pored toga, tamo izbjeglička djeca treba da budu primljena u škole bez birokratskih prepreka, a zbog toga će na određeno vrijeme biti zaposleno 800 nastavnika koji pored grčkog govore i persijski ili arapski jezik.“

List Rajnlandpfalc takođe negoduje na izjave političara CSU i pogotovo AfD i tvrdi da prijetnja nije tako velika kakvom je oni sve češće predstavljaju. „Evropol smatra da je iz Sirije u Evropu doputovalo nekoliko stotina potencijalnih terorista. Oni mogu da naprave veliku štetu, pogotovo kada znamo da su uvježbani u rukovanju oružjem. Ali, oni nisu elitna jedinica koja se sa policijom ili žandarmerijom bori za prevlast u gradu. Ti vojnici su se okomili na nezaštićene ciljeve, organizovani su i napadaju određene tačke. Zato su izrazi kao što je rat u našim gradovima pogrešni a i njihova primjena je neodgovorna jer povećavaju značaj protivnika – i strah građana. Tako ratni retoričari samo pomažu propagandi IS.“