Što sa kažnjavanim izbjeglicama?
7. februar 2016Oglas
Deutsche Welle: Onaj ko kao izbjeglica počini teško kazneno djelo može biti prisilno vraćen. To zapravo znači deportaciju u zemlju porijekla. U realnosti to ipak izgleda tako da brojni ljudi unatoč njihovom protjerivanju Njemačku ne napuštaju. Kako to da povratak u praksi često ne funkcionira?
Heiko Habbe: Velika teškoća je što se jako često dešava da nedostaju dokumenti. Ako bježim iz rata ili iz ratnog područja da bi spasio vlastitu kožu, onda najčešće ne idem u općinu podnijeti zahtjev da mi izdaju pasoš. U državama Magreba, dakle Maroku, Tunisu, Alžiru se u posljednje vrijeme često izvještava da zemlje porijekla neće primati ljude natrag. Razlog za to može biti u tome da takvi upravo ne mogu predočiti važeće dokumente. Uvijek kada nije jasan identitet osobe koja se prislno vraća, zemlja porijekla kaže sljedeće: Ako mi uopće ne znamo da li on pripada nama, kako ćemo ga onda primiti?
Šef Ureda kancelarke Peter Altmaier je ponudio sljedeće rješenje: Sigurne treće zemlje u kojima nema rata, mučenja i smrtne kazne trebaju primiti izbjeglice koje su kažnjavane ako nije moguć njihov povratak u zemlje porijekla. Primjer bi bila Turska. Kako funkcionira jedna ovakva pogodba?
Ne smatram da je pravi način da se problemi u društvu rješavaju protjerivanjem. No u praksi to funkcionira samo ako je druga država spremna primiti i strane državljane. Ova spremnost je utvrđena međunarodnopravnim ugovorima. Postoji ugovor o ponovnom prihvatu protjeranih izbjeglica sa Turskom, koji bi trebao stupiti na snagu od polovine ove godine. U njemu su utvrđeni uvjeti među kojima i taj da treće zemlje - u ovom slučaju Turska - primaju izbjeglice.
Koji su to uvjeti?
Sporazum o ponovnom prihvatu odnosi se samo na pripadnike trećih država koji su direktno iz Turske doputovali u EU. Da su izbjeglice stigle preko Italije, Turska ne bi bila obavezna primiti te izbjeglice natrag.
To znači da ako izbjeglica može dokazati da je doputovao preko Turske više ništa ne sprječava njegovo protjerivanje.
Ako se nekoga želim riješiti već zbog njegovog nejasnog identiteta, jer se ne zna tačno njegova zemlja porijekla, onda ga se veoma vjerojatno neću osloboditi slanjem u neku treću zemlji. Jer treća zemlja će sa još više prava reći sljedeće: Ako vi ne znate ni to ko je on i ne možete dokazati da je doputovao preko naše zemlje onda mi ne vidimo nikakav razlog da ga preuzmemo. S obzirom na to, čitav prijedlog Petera Altmaiera je zapravo dimna zavjesa. On u konačnici cilja na to da umiri rasplamsanu diskusiju u zemlji.
Pro Asyl osim toga kritizira i to da je Turska označena kao sigurna zemlja. Koje uvjete mora ispuniti jedna zemlja da bi njemačka vlada mogla tamo protjerati izbjeglice?
Ako vlada protjeruje ljude koji imaju opravdanu potrebu za zaštitom onda se poziva na Ženevsku konvenciju. To govori da se nekoga ne smije natjerati na prisilan povratak tamo gdje mu prijeti opasnost. Ne smijem ga dovesti u situaciju gdje on može putovati od jedne države do druge da bi opet završio u ratnom području. Turska primjerice, kada su u pitanju Sirijci, ne primjenjuje Ženevsku konvenciju. To npr. znači da izbjeglice, priznate u Njemačkoj, dijelom ne mogu biti vraćene u Tursku.
Šta ima Turska vlada od toga da prihvati ljudi koji su u Njemačkoj kažnjavani?
U ugovoru o kojem EU pregovara sa Turskom nudi se kao protuusluga da se primjerice ubrza liberalizacija viznog režima. I članstvo Turske u EU je ponovo na pregovaračkom stolu. U ovom ugovoru uopće nije riječ o tome da se fokus stavi na protjerivanje onih koji su počinili kaznena djela. Mnogo više je riječ o tome da ljudi, koji u Europi nemaju pravo boravka ali su doputovali preko Turske, budu vraćeni. Pitanje o eventualnom kažnjavanju je tematizirao tek Altmaier.
Kako s obzirom na to politički ocjenjujete Altmaierov prijedlog?
Mi se ovdje fokusiramo na male grupe ljudi koji su doputovali kao tražitelji azila i koji nemaju opravdanu potrebu za zaštitom. Dodatno imamo posla sa onima koji su kažnjavani. To je jedan sićušni dio od onih koji su protekle godine stigli. S obzirom na to smatram aktuelnu diskusiju izrazito nesretnom. Da, za te grupe također trebamo odgovor. Ali prije svega moramo razgovarati o tome kako ćemo prijem izbjeglica izvesti u skladu sa ljudskim dostojanstvom i ubrzati integraciju. Jer ako ljudima ovdje nudimo budućnost, onda dugoročno sprječavamo socijalne probleme.
Heiko Habbe je advokat, specijalizovan u oblasti prava na azil, na boravak i na borbu protiv diskriminacije.
Oglas