Sudan: Zašto je došlo do državnog udara?

Na putu ka demokratiji Sudan je već prešao dug put. Formirana je bila prelazna vlada, a na dalekom, ali ne i nepristupačnom horizontu, nazirali su se izbori. Ali sada je vojska izvršila državni udar. Premijer Abdala Hamdok i više ministara odvedeni su na nepoznato mjesto. Internet, mobilna i dijelovi fiksne mreže najvećim dijelom su isključeni. U zemlji je proglašeno vanredno stanje.

Mir i bezbjednost u Sudanu bili su ugroženi – tako je vojnu akciju objasnio generalni komandant sudanskih oružanih snaga Abdel Fatah al Burhan. Vojska je bila prinuđena da djeluje kako bi se zaštitila bezbjednost zemlje. Ali, kako je najavljeno, demokratski kurs će se nastaviti, sve dok vlast ne preuzme nova, civilna vlada. Izbori bi, kako je planirano, trebalo da se održe u julu 2023. godine.

Takve tvrdnje dovodi u pitanje Teodor Marfi, direktor programa za Afriku, Evropskog savjeta za spoljnu politiku. „Vojska očigledno nastoji da verbalno donekle izgladi svoj postupak. Rukovodstvo je vjerovatno svjesno da je taj korak bio krajnje drastičan.“

Ono čemu se vojska očigledno nada, jeste da će na taj način umiriti međunarodnu zajednicu. Još u septembru se u Sudanu dogodio pokušaj državnog udara. Političke tenzije u zemlji otada su znatno porasle.

Tenzije između civila i vojske

Puč je izveden u ključnom trenutku u procesu demokratizacije, koji je u Sudanu pokrenut prije više od dve godine. Nakon višemjesečnih protesta, u aprilu 2019. godine, s vlasti je otjeran predsjednik Omar al Bašir, koji je 26 godina autokratski vladao zemljom.

U složenom pregovaračkom procesu, vojska i civilna opozicija tada su postigle dogovor o prelaznoj vladi. Veliki izazov tada je bio uključiti u pregovore naoružane pobunjeničke grupe i integrisati ih u državu koja je na putu ka demokratiji.

U tim razgovorima, vojska i civili su predviđali prelazni proces od 39 mjeseci. U aktuelnoj fazi tog procesa, vojska je zapravo trebalo da prepusti civilima političko vođstvo, kaže Teodor Marfi.

Međutim, između dve strane pojavile su se određene tenzije. Uslijedile su međusobne optužbe: zbog rastuće inflacije, kao i problema sa snabdijevanjem, do kojeg je došlo nakon blokade glavnih sudanskih luka na istoku zemlje.

Uz to, došlo je do porasta političkog nasilja, iako je prošle godine sa pobunjeničkim grupama sklopljen mirovni sporazum. „Komanda vojske je u posljednje vrijeme očigledno stekla utisak da civili direktno izazivaju vojne snage“, kaže Marfi.

Protesti protiv puča

Civilni članovi vlade vjerovatno su svjesni da imaju podršku većeg dijela stanovništva. Još krajem prošle sedmice, stotine hiljada ljudi protestovalo je na ulicama zahtijevajući nastavak procesa tranzicije. „Bio je to veliki protest“, kaže za DW politička analitičarka Kolud Kair iz analitičkog centra „Insight Strategy Partners" u glavnom gradu Sudana, Kartumu.

I nakon puča, brojni građani Sudana izašli su na ulice kako bi protestovali protiv preuzimanja vlasti. Prema izvještajima medija, u Kartumu su se čuli pucnji i više ljudi je povrijeđeno. Ipak, to nije zastrašilo demonstrante. „Narod je jači (od vlade)“, skandirali su.

Međutim, ne podržavaju svi Sudanci proces tranzicije. Dijelovi naoružanih pobunjeničkih grupa više bi voljeli vojnu, nego civilnu vladu, objašnjava Teodor Marfi. „Oni smatraju da im demokratska budućnost ne ide na ruku i vjerovatno misle da im vojna diktatura nudi bolje izglede."

Vojska prati kakvo je raspoloženje stanovništva, kaže Teodor Marfi, ali i dodaje da se ona ne oslanja previše na podršku naroda, već više na susjedne zemlje, poput Egipta, koji je glavni saveznik sudanske vojske. Isto tako, oslanja se i na Ujedinjene Arapske Emirate, „državu koja je veoma oprezna kada je riječ o demokratskim eksperimentima“, ocjenjuje Marfi. Međutim, do sada su Emirati izbjegavali u potpunosti da podrže sudansku vojsku.

Uloga Zapada

U maju ove godine međunarodni donatori, uključujući i Njemačku, otpisali su Sudanu dug od više milijardi dolara. To je trebalo da obezbijedi miran prelazak na demokratiju. Utoliko je važnije kako će se prema puču sada pozicionirati zapadne države, naročito EU, kaže Teodor Marfi.

„Ako EU sada jednoglasno i jasno poruči da su bolji odnosi sa Sudanom za nju mogući samo na osnovu demokratske tranzicije, kao i da će odnose prekinuti ukoliko taj uslov ne bude ispunjen, to bi definitivno moglo da utiče na vojno rukovodstvo“.

Prve reakcije ukazuju na moguć odlučan stav. Povjerenik EU za spoljne poslove Žozep Borel i francuski predsjednik Emanuel Makron zatražili su oslobađanje sudanskog premijera Abdale Hamdoka.

I njemački ministar spoljnih poslova Hajko Mas osudio je državni udar. „Pozivam sve koji su odgovorni za bezbjednost i državni poredak u Sudanu da nastave proces mirne tranzicije ka demokratiji“, poručio je Mas putem Tvitera, ocijenivši da bi razlike u mišljenjima morale da se rješavaju dijalogom.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu