Sporan dogovor sa Turskom

Već od oktobra 2016. – i time godinu dana ranije nego što je planirano – turski državljani bi mogli da ulaze u Šengenski prostor bez vize – ukoliko Ankara ispuni sve potrebne uslove. Osim toga, EU će ponovo pokrenuti pregovore o pristupu sa Turskom, a platiće i tri milijarde evra za pomoć izbjeglicama u toj zemlji. Turska se obavezala da će sprečavati izbjeglice koje nemaju pravo na azil da idu u pravcu Evrope, kao i da će prihvatati potražioce azila čiji su zahtjevi odbijeni u EU, energičnije postupati prema krijumčarima i bolje štititi svoje pomorske granice. Evo kako je to propratila njemačka štampa.

List Noje osnabriker cajtung (Osnabrik) piše da je „Evropska unija spremna da plati visoku cijenu kako bi zaustavila priliv izbjeglica preko Turske i Balkanske rute. To bi trebalo doslovno shvatiti, jer EU Turskoj nudi veliki novac, a lavovski dio te sume će platiti Njemačka. No, i za Tursku je isto toliko važno ukidanje viza već od oktobra 2016; Brisel je do sada to odbijao. Ustupci pokazuju koliko je enormno jaka pozicija Redžepa Tajipa Erdogana. Erdogan i zbog strateškog položaja svoje NATO-zemlje između Evrope i Azije može da iskamči mnogo za svoje sunarodnike.“

„Samit lažljivosti – tako bi ovaj sastanak turskog premijera Davutoglua sa evropskim šefovima država mogao da uđe u istoriju“, smatra komentator lista Badiše cajtung (Frajburg). „Predsjednik Savjeta EU Donald Tusk rekao je da cilj sastanka nije bio da se balkanska evropska granica pomjeri do Turske. Ali baš to jeste bio cilj. Predsjednik Erdogan je poslao Davutoglua na samit kako bi svojim ljudima demonstrirao da može da bombarduje Kurde, obara ruske avione i guši slobodu mišljenja, a da pri tome ne mora da strahuje ni od kakvih posljedica iz EU. Sve izgleda da je ta kalkulacija stoprocentno uspjela.“

Dnevnik Nojes dojčland (Berlin) naglašava da su „Turci u Briselu nedvosmisleno zaprijetili ljudskom manevarskom masom – i u tome su uspjeli. Dvije strane su zadržale za sebe pojedinosti dogovora. Ali premijer Davutoglu je briselsku pijacu napustio zadovoljan. U koferu je ponio obećanje da će dobiti nekoliko milijardi evra, zvanično - za pomoć izbjeglicama. Za predsjednika Erdogana je još važnija politička dobit – ukidanje viza EU za građane Turske je sada dosta bliže nego što je bilo. U Ankari će prije svega moći da se slavi to što su poniženi ponosni branitelji ljudskih prava iz EU, koji će zaćutati o diskriminaciji manjina u Turskoj, te o drugim nepravdama koje je propisala dražva. To je više nego melem na rane koje prijete da se otvore zbog ruskih sankcija.“

Frankfurter algemajne cajtung (Frankfurt) konstatuje: „Direktno uključivanje Rusije u rat u Siriji na strani Asada bilo je i direktno upereno protiv Turske. Erdogan ne bi bio Erdogan kada bi se u toj situaciji sakrio pred EU u mišju rupu. Umesto toga, on je upotrijebio sirijske ratne izbjeglice kao oružje kako bi ucijenio Zapad i prije svega Njemačku. No, izjave o namjerama koje su uslijedile iz Brisela su sve samo ne dokument kapitulacije EU pred jednim sve autoritarnijim igračem kome i na unutašnjepolitičkom planu svaki cilj opravdava sredstva. Dugoročno gledano, Turskoj je Evropa potrebna bar onoliko koliko Evropa ne može da ignoriše Tursku. Nije sigurno će to da se završi članstvom Turske u EU.“

Miteldojče cajtung (Hale) piše da je „Predsjednik Redžep Tajip Erdogan bio izgubio potencijal za ucenjivanje. Otkako se posvađao sa Rusijom zbog oborenog aviona, njegova zemlja mora da se bori ne samo za ugled zbog posljedica teške političke greške, već i sa drastičnim posljedicama ekonomskih sankcija. To je sada povećalo vrijednost EU u očima Turske, jer Ankara sada ne može da poslovima sa Rusijom nadoknadi ono što joj uskraćuje Evropska unija. Zato ponude iz Brisela, koje predstavljaju protivuslugu za veću pomoć u suzbijanju priliva izbjeglica, imaju veliku važnost. Doduše, Ankara će morati da izađe na kraj sa više miliona ratnih izbjeglica, ali neće morati sama da snosi odgovarajuće troškove. A dobila je i evropsku perspektivu.“