Snažan signal protiv seksualnog nasilja
10. decembar 2018
Nobelova nagrada za mir za dvoje ljudi koji su se na izvanredan način založili protiv seksualnog nasilja kao (ratnog) oružja je nadasve snažan i dobar signal. Nagrada ginekologu iz Konga Denisu Mukvegeu i jezidskoj aktivistkinji Nadii Murad pomalo predstavlja odštetu za iritaciju koja je ostala nakon dodjele Nobelove nagrada onomad tek izabranom američkom predsjedniku Baracku Obami. Ili Europskoj uniji prije šest godina, što se s obzirom na današnje drame u Sredozemnom moru upravo čini nevjerojatnim.
Ljudi, koji se vrlo konkretno angažiraju za druge ljude, takvi dobitnici nagrade su dobar znak u vremenu u kojem se skoro svaki dan ima osjećaj: Da, istina je čovjek je čovjeku vuk.
Obilježeni vlastitim iskustvima patnje
Mukvege i Murad su to iskusili na vlastitoj koži: Murad je teroristička organizacija Islamska država u Iraku držala kao seksualnu ropkinju i stalno silovala. Ipak ona nije ostala u ulozi žrtve, već je podigla svoj glas protiv sistematskog silovanja. To je u zemlji poput Iraka koja je godinama obilježena ratom i nasiljem više nego hrabro. Mukvage potiče iz nemirne provincije Sud-Kivu na istoku Demokratske republike Kongo i ovdje je vidio kako se silovanje koristi kao vojna strategija. 1999. godine on je u svom rodnom gradu Bukava osnovao bolnicu u kojoj je sa svojim timom operirao i njegovao silovane i obrezane žene: "Muškarac koji oživljava žene" - tako je nazvan iz poštovanja.
Onaj ko je jednom razgovarao sa ženama u Bukavu i gledao ih u oči zna kako silovanje funckionira kao oružje u ratu: Žrtve su obilježene za cijeli život, u najgorem slučaju su slomljene - fizički i emocionalno. Žene kao Nadia Murad, koje imaju snagu, promijeniti njigovu situaciji i izaći iz uloge žrtve su rijetke. Utoliko je važnije da se u Mukvegeovoj bolnici pokušava i ženama vratiti njihovo dostojanstvo. No to je teško u društvu koje čak žene stigmatizira jer su preživjele silovanje.
Koliko je seksualno nasilje povezano sa povredom dostojanstva o tome se diskutira posljednju godinu. Debata #MeToo je dala svoj udio u tome i možda i ovogodšinje otkazivanje nagrade za književnost zbog optužbi za seksualno uznemiravanje u krugovima žirija.
Može biti tek početak
No ostaje još mnogo toga za uraditi: Aktualni američki predsjednik još uvijek se usuđuje javno ismijavati moguće žrtve seksualnog nasilja. Još uvijek postoje reklame na cijelim strancima na kojima je Cristiano Ronaldo u donjem vešu iako se nogometna zvijezda tereti za silovanje. A u Kongu se muškarac, koji je osuđen za silovanje beba, pojavio kao zvanični kandidat na izborima. Sve to u najboljem slučaju govori o nedostatku senzibilnosti i pokazuje: Nobelova nagrada za mir Mukvegeu i Muradi kao priznanje za njihov angažman protiv seksualnog nasilja može biti samo početak!
Vlada u Kongu je inače čestitala Denisu Mukvegeu. Pri tome bi se vlada s obzirom na njegovu nagradu morala sakriti zbog sramote. Jer nagrada podvlači koliko mnogo su vlada i predsjednik Joseph Kabila - kao i njegov otac - posljednjih desetljeća zapostavili istok zemlje: Od početka 1990-ih tamo naoružane grupe teroriziraju civilno stanovništvo i nekažnjeno siluju žene, djevojke, ponekad i muškarce. A šta vlada radi protiv toga? Ništa.