Sirija, Irak i "Islamska država"

Dvije godine je Faludža bila pod vlašću terorističke skupine Islamska država. Koncem juna je iračka vlada obznanila vojni uspjeh: vojska je oslobodila Faludžu i umjesto "islamista" iračka država je ta koja sada ponovo ima grad pod svojom kontrolom.

Preuzimanje Faludže je dio čitavog niza vojnih uspjeha koje je iračka država uknjižila proteklih mjeseci. Nakon što je u martu započela operaciju s ciljem preuzimanja kontrole nad milionskim gradom Mosulom, koji je također pod kontrolom IS-a, vojska je uspjela pod kontrolu staviti i čitav niz manjih gradova i mjesta. Doduše bombaši samoubice i eksplozije su neprestano usporavali vojsku u njenim operacijama, ali vojska je na koncu ipak uspjela napredovati na putu do Mosula koji je sada okružila sa svih strana.

Naravno pretpostavlja se da bi borbe za drugi po veličini irački grad mogle u narednim mjesecima više stotina hiljada, možda čak i više od milion Iračana primorati na bijeg. Ovo je izjavio stalni predstavnik Savezne republike Njemačke pri Ujedinjenim narodima, Joachim Ruecker, početkom ove sedmice nakon njegovog puta u Irak.

"Kriminalan čin"

I u Siriji su džihadisti primorani na povlačenje. U martu je ubijen vojni vođa IS-a, Čečen Tačan Batirašvili alias Abu Omar al-Schischani. Ipak borbe su nastavljene svom žestinom - i jako pogađaju civilno stanovništvo. Već sedmicama sirijska vojska napada milionski grad Alepo koji je pod kontrolom IS-a. Pri tome vojska bezobzirno djeluje i protiv civila. Vojska naime ne preza od bombardiranja stambenih četvrti i bolnica. Sirijska opservatorija ljudskih prava, sa sjedištem u Londonu, navodi da je samo u nedjelju ubijeno šest osoba a jedna u ranim jutarnjim sati u ponedjeljak. Brett McGurk, američki predstavnik u Koaliciji protiv IS-a, smatra da su napadi sirijskih snaga sigurnosti na Alepo "kriminalni čin". On posebice kritizira ispaljivanje kasetnih bombi - i na stambene četvrti. Ukoliko sirijska vojska nastavi sa ovim napadima, ona time priprema tlo za nove terorističke organizacije, upozorava on.

I sa ovim problemom će se sigurno morati baviti Koalicija voljnih protiv IS-a na sastanku zemalja članica u srijedu. Koalicija, koju čine Turska, najveće zapadne i brojne arapske zemlje, do sada je podržavala iračko rukovodstvo. Koalicija je također izvela zračne napade u Siriji. Koalicija također do sada nije željela savez sa Asadovim režimom. Međutim koliacija održava odnose sa rusko-sirijskom koalicijom.

Političke razlike

Ogromne razlike su oba ova saveza imala do sada s obzirom na političke ciljeve: Dok je koalicija, koju vode SAD, smatrala da je ostavka sirijskog predsjednika Asada kao osnovni preduvjet za dugotrajni mir u Siriji, rusko-sirijska koalicija o tome nije željela ništa znati. No sada, kaže ekspert za Bliski istok, Stephan Rosiny iz think tank instituta GIGA iz Hamburga, su se obje grupe koncentrirale na njihove zajedničke ciljeve: "Tu spada osim brobe protiv Islamske države sada i borba protiv Al-Nusra fronta. Naravno obje strane žele sačuvati što je više moguće sirijske države kako bi spriječile da dođe do državnog kolapsa kao u Iraku i Afganistanu i da se onda u konačnici zbog toga formira novi prostor za džihadiste."

No ova sirijska država, pretpostavlja Rosiny, će i dalje biti pod Asadovom vlašću. Nakon pet godina borbi prije svih zapadne zemlje su sada više spremne na kompromis. Do sada su one stalno naglašavale da sirijski narod mora sam odlučiti o svojoj budućnosti. "Ali sirijski narod upravo ne postoji", kaže Rosiny."I zbog toga se ne može sada uzmaknuti, već se moraju u konačnici povesti realistični pregovori sa Iranom, Rusijom, Saudijskom-Arabijom i Turskom kako bi se došlo do zajedničkog rješenja."

Pogrešna legitimnost

Bude li novi pragmatizam Zapada vodio do političke promjene kursa to bi bilo povezano sa određenim rizicima, napisala je politička analitičarka Lina Khatib iz think tank-a "Chatham House" iz Londona. Jer obje vlade, sirijska i iračka, se ne oslanjaju samo na sopstvenu vojsku. One se, kako kaže Khatib, također oslanjaju i na paravojne formacije obje velike konfesije - sunita i šiita. Time, kako ona kaže, vlade žele probuditi dojam da imaju politički legitimitet u cijelom stanovništvu. No to nije vjerodostojno jer paravojne formacije obje grupe stanovništva prije svega slijede vlastite ciljeve, kaže Khatib.

"I u Iraku, kao i u Siriji bi milicije mogle pokušati oslabiti državu tako da one same ostanu jake. Ako Bagdad i Damask danas dakle ne odnesu pobjedu, oni bi se sutra mogli suočiti sa velikom krizom legitimiteta", napisao je Kathib. IS onda bi možda i bio pobijeđen, ali glavni problem koji džihadisti u obje zemlje znaju iskoristiti za sebe, ostaje, a to je konfesionalizam. Vlade obje zemlje se dakle suočavaju sa opasnošću da stanovništvo i dalje bude podijeljeno.