"Ljudi u Faludži su duboko traumatizirani"
31. maj 2016DW: Gospodine Geddo, s kakvom se situacijom suočavaju ljudi u Faludži?
Bruno Geddo: Zastrašujuće je. S jedne strane tu je opsada grada. Ljudi su nam ispričali da žive u panici: Faludža je bombardirana, bilo je zračnih napada i ispaljivanja raketa. Onima koji skupe hrabrost za bijeg prijeti trenutna egzekucija ukoliko padnu u ruke borcima tzv. Islamske države. Oni koji su uspjeli pobjeći izbjegličkim koridorima su duboko traumatizirani kada stignu u izbjegličke kampove.
Kakvo je stanje sa hranom i medicinskom opskrbom u gradu?
Ljudi u Faludži su u vrlo lošem psihičkom stanju. Od početka opsade u decembru 2015. godine su eksplodirale cijene životnih namirnica. Kilogram riže sada košta 85 dolara (oko 75 eura), vreća od 50 kilograma brašna milion iračkih dinara, dakle oko 700 dolara (skoro 629 eura). To je nedostižno. Neke žene melju trule datulje da bi dobile brašno kako bi mogle bilo šta ispeći. Brojni u smeću traže nešto jestivo. Cijela situacija je dovela do toga da su neke žene iz očaja počinile samoubistvo. Čuo sam za majku koja je prvo utopila svoje dvoje djece, a onda i sama skočila u rijeku Tigris jer više nije znala kako da preživi.
Kakva je situacija sa djecom u Faludži?
Djeca su ekstremno traumatizirana. Djeca osjećaju strahove svojih roditelja. Oni doživaljavaju rat, bombardiranje, raketiranje. Ljudi su mi ispričali da se nakon toga osjećaju kao da su doslovno preživjeli pakao.
Koliko još ljudi živi u Faludži i šta bi se moglo dogoditi ukoliko bi iračke sigurnosne snage zaista prodrle u grad?
Prema našim procjenama u ponedjeljak je više od 750 porodica uspjelo pobjeći. Kada je počela opsada u Faludži je još uvijek živjelo oko 60 000 ljudi. Mislim da je do sada pobjeglo oko 11 000. Dakle tamo se još nalazi 40 000 do 50 000 ljudi.
Iračke vlasti i iračke snage sigurnosti međusobno veoma razumno razgovaraju o tome kako se može osigurati da bude sačuvano međunarodno pravo. Označeni su putevi za bijeg, dijeljeni leci na kojima je stanovništvo upozoreno da predstoji operacija ponovnog vraćanja grada pod kontrolu iračkih sigurnosnih snaga. Onaj ko ne može pobjeći treba istaknuti bijelu zavjesu. Mi znamo za neke kojima je na taj način pošlo za rukom da pobjegnu.
Ali, ovisno o tome koliko će biti jak otpor islamista - mi znamo da oni koriste civile kao ljudski štit - sve bi moglo završiti ogromnim krvoprolićem. No to se do sada nije dogodilo. Moj lični dojam je da iračke snage sigurnosti sve čine kako bi to spriječile.
Kako dobijate informacije? Grad je opkoljen.
Imamo poseban sistem koji se zove "Rapid Protection Assessment". Također surađujemo sa lokalnim nevladinim organizacijama koje imaju direktne kontakte u gradu. U Faludži nema ni interneta ni telefonske veze. Kao što možete pretpostaviti informacije su nepotpune i teško ih je provjeriti. Naši primarni izvori su ljudi kojima polazi za rukom da pobjegnu i da dođu u naš kamp.
U kakvom su stanju oni koji su uspjeli pobjeći islamistima?
Oni najprije skoro ne mogu vjerovati da su uspjeli pobjeći. Brojni se neprestano zahvaljuju Bogu za to jer su uspjelići umaći sigurnoj smrti. Kako bi stigli na sigurno ljudi moraju preći 30 kilometara. Brojni bježe tokom noći i izuvaju cipele. Oni dakle cijelu dionicu prolaze bosi. Riječ je o nepojmljivom riziku koji oni preuzimaju da bi stigli na sigurno.
Bruno Geddo je predstavnik UNHCR-a u Iraku. Stacioniran je u Bagdadu. Geddo i njegove kolege su formirale izbjeglički kamp koji se nalazi 30 kilometara od Faludže. Zbog loših telefonskih veza s Geddom smo stupili u kontakt tek nakon nekoliko pokušaja.
Razgovor vodila Nastassja Shtrauchler.