Sila pobijedila međunarodno pravo?
20. novembar 2019
Najnoviji obrat u američkoj politici prema Bliskom istoku je samo konzekventan. Protekle godine je Trumpova vlada sporni status Jeruzalema jednostrano nanovo definirala i najavila premještanje veleposlanstva SAD u Jeruzalem. Na proljeće je Izraelu zatim priznat suverenitet nad anektiranom Golanskom visoravni. A sada je ministar vanjskih poslova Pompeo izjavio kako izraelska gradnja naselja na Zapadnoj obali nije više "sama po sebi nespojiva s međunarodnim pravom".
Njegova argumentacija je pritom cinična reinterpretacija činjenica u pravne pozicije. Točno je, doduše, da pozivanje na međunarodno pravo Izrael nije odvratilo od toga da gradi naselja na Zapadnoj obali, ali je tamo protjeranim Palestincima barem pravno još ustupilo pregovaračku poziciju. Vlada SAD-a im i tu poziciju sada želi uzeti.
SAD okončava mirovni proces
"Proglašavati izraelsku gradnju naselja ilegalnom nije unaprijedilo mirovni proces", pojasnio je dalje Pompeo. To je, doduše, istina, ali mirovni proces neće unaprijediti ni to što se posljedice djelovanja izraelske vojne sile proglašavaju legalnima. Washington uistinu s ovim nizom jednostranih proizraelskih odluka okončava svaki mirovni proces koji zaslužuje da ga tako nazovu.
Još 2016. je Vijeće sigurnosti UN-a pozvalo na potpunu obustavu izgradnje naselja u okupiranim područjima. Ali službeni Washington Ujedinjene narode ionako smatra suvišnom institucijom. Što to, dakle, Washington briga za glupave priče međunarodne zajednice, kad ionako važi samo zakon sile koja dolazi iz cijevi pušaka. Ovo je vraćanje međunarodne politike u srednji vijek, kada su političku stvarnost gradile marodirajuće vojske plaćenika.
Europljani su promjenu kursa SAD-a u istom trenu odbacili. Sve aktivnosti oko izgradnje naselja su ilegalne, potkopavaju izvodljivost rješenja o stvaranju dvije države i perspektive za trajni mir, kazala je šefica diplomacije EU-a Federica Mogherini. Ali takve izjave nisu vrijedne ni papira na kojemu su tiskane, jer Europljani nemaju moć da takvim izjavama udahnu život i nešto promijene.
EU mora promatrati
Nakon što Washington pod Trumpovom vladom sve čini kako bi pomogao Netanjahuovoj vladi u borbi da ostane na vlasti, ali i kako bi prodao vlastitu ideju "bliskoistočnog deala", za Europsku uniju u nekoj novoj rundi pregovora o mirovnom procesu nije više predviđena nikakva uloga pa čak ni uloga posrednika.
Najnoviji razvoj situacije na Bliskom istoku je za Europljane dvostruki korak unazad. S jedne strane takav razvoj pokazuje ponovno da Europska unija u međunarodnoj politici nije tigar, već u najboljem slučaju pitoma maca. S tečkom mukom joj polazi sa rukom srediti sukobe u vlastitim redovima. Pored toga njezina moć djelovanja nije nikako u skladu s njenom gospodarskom važnosti.
Drugi aspekt je da se temelj na kojem počiva Europska unija kao zajednice vrijednosti i prava sustavno stavlja pod znak pitanja. Ako međunarodno pravo više ne može služiti za regulaciju konflikata, zar se Europljani u tom slučaju ne bi morali do zuba naoružati kako bi silom proveli svoje interese?
Na velikoj pozornici, gdje se mali narodi poput Kurda ili Palestinaca bore za svoju budućnost, Europljani mogu samo bespomoćno kršiti ruke. S jedne strane zbog toga što nemaju vojnu silu, s druge strane zato što su tijekom proteklog desetljeća propustili izgraditi snažnu diplomaciju koja bi im u velikim međunarodnim konfliktima mogla zajamčiti važnu ulogu. Nedostaje jedinstva i svijesti za zajedničke interese. Ni najnovija kritika od strane francuskog predsjednika Macrona neće ništa promijeniti. On Europljane hitno opominje da preuzmu svoju ulogu na svjetsko-političkom planu. A oni iz svoje aaktualne vanjskopolitičke slabosti mogu samo bespomoćno i bijesno promatrati kako Washington nepravdu na Bliskom istoku proglašava pravdom.