Seksualno nasilje nad izbjeglicama u Libiji

To je krug kojeg čine izrabljivanje, nasilje i zlostavljanje, iz kojeg naizgled nema izlaza. To potvrđuju posljednje studije međunarodne nevladine organizacije Women's Refugee Commision u Libiji. Oko 670 000 migranata se nalazi u ovoj sjevernoafričkoj zemlji, procjenjuje UNHCR. Oko 5.000 do 6.000 od toga se, kako se pretpostavlja, nalazi u izbjegličkim centrima.

Uposlenice i uposlenici Women's Refugee Commision su razgovarali sa preživjelima u Italiji i između ostalih sa radnicima sa spasilačkih brodova. "Na njihovom putu kroz pustinju brojne izbjeglice bivaju otete od strane trgovaca ljudima i naoružanih grupa ili bivaju odvedene u zvanične pritvorske jedinice", objašnjava autorica studije Sarah Chynoweth u razgovoru za DW. U ovim centrima je uobičajeno nasilje uključujući seksualno mučenje. "To biva snimano kako bi se povećao pritisak na porodice da pošalju novac za oslobađanje otetih. Oni, koji ne mogu platiti, bivaju dalje preprodani ili ubijeni."

Pojedinosti o metodama mučenja se skoro ne mogu podnijeti. Intenzitet i kreativnost seksualnog nasilja su upadljivi, kaže Chynoweth. Muškarci i žene bivaju prisiljeni da siluju druge, muški polni organi bivaju odrezani, žene bivaju toliko dugo zlostavljane i silovane dok ne iskrvare i ne umru. Mladići moraju silovati svoje sestre. "Da mi je to neko ranije ispričao nikada ne bih vjerovao. U to povjeruješ tek kada to vidiš svojim očima", kaže jedan od preživjelih iz Gambije.

Mučenje u centrima koje financira EU

Nalazi studije doduše nisu novi, ipak razmjere i detalji su zatrašujući. "Ove najteže povrede ljudskih prava prave partneri Europske unije. To je ono što je još strože formulirano", kaže Karl Kopp iz ogranizacije za zaštitu ljudskih prava Pro Asyl. Libijska obalna straža presreće izbjeglice i vraća ih u centre u kojima su mučeni. Kako je smanjen prihod krijumčara ljudima oni nastavljaju mučenje da bi ostvarili nove prihode. "Doživjeli smo slično na Sinaju gdje su ucijenjene porodice žena iz Eritreje", kaže Kopp. No u Libiji su centri, naši centri koje financiraju europske vlade ti u kojima se dešavaju najgore povrede ljudskih prava, kaže Kopp. To se, kako on kaže, dešava u ime Europe i predstavlja dio sporazuma sa libijskom državom koja se nalazi u građanskom ratu.

Sveukupno je teško imati pregled nad situacijom u Libiji. Postoje dva sistema izbjegličkih centara, kaže Kopp. Postoje, kako kaže Kopp, zvanični izbjeglički centri iza kojih stoji Vlada nacionalnog jedinstva Libije, gdje se dešavaju brojne strahote u "bliskoj suradnji sa EU", kao i neformalni zatočenički logori. Obalsku stražu, koja snosi odgovornost za zvanične centre, čine džihadisti, pripadnici milicija, krijumčari ljudima i djelomice trgovci ljudima, dokumentirano je u izvještaju UN-a već ranije. Najmanje jedan dio obalske straže dolazi ili i dalje nastavlja raditi u području trgovine ljudima.

"EU nije puno polagala na to da ove centre, kojima ima pristup, zatvori i da ljude oslobodi. EU financira zločince koje sebe nazivaju Obalskom stražom. Mi to kažemo sasvim jasno: To je dio europske izbjegličke politike", pojašnjava aktivista za zaštitu ljudskih prava Kopp.

Nasilje kao zabava

Seksualizirano nasilje se koristi iz različitih razloga, navodi se u izvještaju Humanitarne organizacije Women's Refugee Commission. "Ako jedan muškarac pokuša pobjeći onda svi drugi muškarci budu prisiljeni da ga siluju. Tako ljudi redovno bivaju kažnjeni, prisiljeni na pokornost i kontrolirani", kaže rukovoditeljica istraživačkog projekta Chynoweth.

Kada je se u Europi saznalo da se ljudi u Libiji prodaju na dražbi kao robovi, predstavnici zemalja EU su obećali da će ih evekuirati i legalno dovesti u Europu. Pro Asyl kritizira: "Ovaj proces se sporo odvija i postoji tako malo zemalja koje su spremne primiti izbjeglice da UNHCR navodi da ovi ljudi moraju ostati u pritvorskim centrima dok za njih ne bude mjesta. Patnja ljudi je povezana sa nehumanom europskom politikom prema izbjeglicama."

Seksualno nasilje u libijskim pritvorskim centrima je samo vrh ledenog brijega. Životni uvjeti u tim centrima su katastrofalni, navodi Pro Asyl. Jer, kako navode u organizaciji, centri su prepunjeni, ljudi su izgladnjeli, skoro svaka žena je žrtva seksualnog nasilja. "Bilo je pucnjave tokom protesta. EU bi morala uraditi sve kako bi se to okončalo", zahtijeva Karl Klopp. "U ovom slučaju EU promiče ove povrede ljudskih prava jer ima samo jednu temu: Što je manje moguće ljudi treba doći u Europu preko Sredozemlja."  

"Najniža europska izbjeglička politika"

Rješenja nema na vidiku. Ljudi pate sve više na ovoj ionako opasnoj ruti. Pro Asyl zahtijeva od EU plan za spašavanje koji ljude izbavljuje iz ove situacije. "Kontinent, koji je ozbiljan u pogledu prava na azil, mora otvoriti puteve. Pošto ovo ne postoji ljudi prvo putuju u pakao Libije", kaže Kopp i dodaje: "Ovo je najniža tačka europske izbjegličke politike. Lošije ne ide."

Stopa smrtnosti migranata u 2018. godini je u poređenju sa prethodnom godinom skoro utrostručena, smatra UNCHR. U prethodnih pet godina skoro 17. 000 ljudi se utopilo. Autorica studije Chynoweth vidi nedostatak političke volje: "EU podržava libijsku Obalsku stražu kojoj sigurnost migranata nije važna. Ona se također protivi tome da spasi izbjeglice koje se utapaju. Cilj EU je također uništavanje drvenih brodova kako ne bi bili ponovno upotrijebljeni. No to vodi samo tome da krijumčari koriste jeftine gumene brodove koji nisu sigurni. Sve to doprinosi tome da sve više ljudi umire. To bi se moglo spriječiti."   

Chynoweth uzdiše: "Ovi pripadnici paravojnih formacija ne gledaju na izbjeglice kao na ljude, već kao na dolare, kao na robu koju treba iskoristiti."

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android