Sarajlije strahuju od kriminala

U srijedu (8.4.) u pucnjavi u sarajevskom naselju Dolac Malta teško je povrijeđen dvadesetosmogodišnji A.A. U ponedjeljak (13.4.) ubijena je F.B. Tri dana kasnije u prostorijama Udruženja navijača nogometnog kluba Željezničar ubijen je dvadesetšestogodišnji M.R. U subotu (21.3.) su u Sarajevu evidentirane tri pucnjave, a jedna osoba zadobila je povrede opasne po život. Saobraćajne nesreće su svakodnevne u glavnom gradu BiH, a najčešće žrtve su mladi ljudi. Dvadesetdevetogodišnji S.S. smrtno je stradao u saobraćajnoj nesreći u nedjelju (12.4.) u naselju Ilidža. Ovo su samo neki od krivičnih djela evidentiranih u aprilu 2015. godine.

Građani su zabrinuti. E.A. kaže da se na sarajevskim ulicama „više niko ne osjeća sigurno“. „Svaki dan se puca! Nasilnici na ulicama otimaju djeci mobitele, novac, ženama kradu tašne... Djeca u škole dolaze naoružana bodežima i pištoljima, a tuča ima na svakom koraku. Naše ulice postale su staze smrti na kojima se gine u saobraćajnim nesrećama“, kaže E.A. Nije zadovoljan radom policije. „Svjestan sam svih ograničenja sa kojima se policija suočava, ali ona mora biti prisutnija na ulicama, kod škola, mora zaustavljati i službena vozila političara koja krše saobraćajne propise, a ne samo vozila običnih smrtnika! Gdje su racije? Gradonačelnik Komšić (Ivo) je još prošle godine zbog kriminala tražio uvođenje vanrednog stanja u gradu. Zašto policijske patrole ne kruže ozloglašenim sarajevskim kvartovima? Nešto će se morati promijeniti“, kaže E.A. za Deutsche Welle.

U policiji tvrde kako se ne može očekivati da u glavnom gradu nema krivičnih djela, ali da se čini sve kako bi se broj takvih djela smanjio. Iako su posljednji događaji uznemirili javnost, sigurnosnu situaciju ocjenjuju „povoljno“.

Dva pogleda na sliku sigurnosti

„Kada govorimo o sigurnosti u Kantonu Sarajevo, moramo imati u vidu da imamo dva pogleda na opću sliku sigurnosti. Jedan je objektivni, dakle činjenično stanje, a drugi subjektivni koji se obično javlja nakon određenih događaja, odnosno počinjenih kriminalnih djela. Govorim o situacijama kada i sama upotreba vatrenog oružja, bez smrtnih slučajeva ili većeg broja povrijeđenih, negativno utiče na opažanja građana u pogledu sigurnosti“, kaže za Deutsche Welle portparol MUP-a Kantona Sarajevo Irfan Nefić.

Iznoseći podatke o počinjenim krivičnim djelima u periodu januar-mart 2015. godine, Nefić kaže da je na području Kantona Sarajevo počinjeno 1.490 krivičnih djela, odnosno 3,1 posto manje nego u istom periodu prošle godine.

„Mi već nekoliko godina imamo ovaj trend smanjenja krivičnih djela. Od tog broja, rasvjetljeno je 66,3 posto krivičnih djela, a na tom procentu bi nam pozavidjele i mnoge opremljenije i razvijenije države. Za izvršenje ovih krivičnih djela prijavljene su 733 osobe. Ono što treba napomenuti građanima i nadležnim institucijama jeste da imamo 503 povratnika u činjenju krivičnih djela, dakle osoba koje su više puta počinile slično ili isto krivično djelo. Najbrojnija su krivična djela protiv imovine, odnosno teške krađe, razbojništva i krađe motornih vozila“, kaže Nefić.

Demokratija štiti kriminalce?

Mnogi građani tvrde kako u glavnom bh. gradu ne bi bilo toliko kriminala da je na ulicama „ona stara, predratna policija“. V.B. se sjeća priča o predratnim sarajevskim policajcima pred kojima su „drhtali i najokorjeliji kriminalci“. „Nikad ništa protiv zakona nisam učinila, a opet kada bih vidjela policajca na ulici nekako mi nije bilo svejedno. S druge strane, osjećali smo se mnogo sigurnije nego danas. Nije bilo ovoliko pucnjave, ovoliko lopovluka, a i policija je imala veća ovlaštenja. Sada demokratija štiti kriminalce, a razvlašćuje policiju“, kaže V.B.

Irfan Nefić kaže je predratna situacija bila „društveno uređenija“. „Imali smo državu koja je stajala iza policijskih organa i građani su to znali. Naše krivično zakonodavstvo bilo je naslonjeno na kontinentalno pravo koje je mnogo oštrije od anglosaksonskog, na koje se naše zakonodavstvo naslanja od 2003. godine. Ljudska prava su u našoj državi ustavna kategorija, no ona se često pogrešno tumače. Što se tiče uslova rada, sada imamo te demokratske procedure koje na neki način produžavaju vrijeme naše reakcije, kao i reakcije ostalih u tom lancu, od prijave krivičnog djela pa do završne presude“, ističe Nefić.

Represija i preventiva

Govoreći o uzrocima koji utiču na povećanje stope kriminaliteta, stručnjaci često ističu poremećen sistem vrijednosti, tešku socio-ekonomsku situaciju i posljedice rata. Policija djeluje represivno i saradnja između brojnih bh. policijskih agencija je neophodna, ali represija ne može biti jedino rješenje u borbi protiv kriminala, kaže socijalni psiholog Ismet Dizdarević.

„Porast kriminaliteta u Sarajevu ima višestruke uzroke, a oni nisu povezani samo sa teškom političkom situacijom o kojoj često govorimo. Mnoge društvene vrijednosti u BiH su narušene, što malo koga iz vlasti interesira. Porast kriminaliteta u glavnom gradu BiH povezan je i sa općom društvenom nesigurnošću. Ako je nesigurnost psihološki percipirana, onda pojedinci skloni kriminalitetu u takvoj atmosferi traže opravdanje za svoj kriminalni čin. Ostali su u stalnom strahu od mogućnosti da postanu 'slučajne žrtve'“, kaže Dizdarević za Deutsche Welle.

„Mjere policije i sudstva su neophodne, ali i pojedinci moraju reagirati adekvatno, prijaviti slučaj čim uoče nepravilnosti. Međutim, naši se ljudi plaše odmazde koja bi mogle uslijediti. Pitanje je i do kojeg stepena mogu djelovati institucije koje bi se trebale brinuti za naše mentalno zdravlje. Zbog malog broja psihologa i psihijatara, diskutabilan je i njihov sastav. Mali broj stručnjaka nije u stanju da poduzme odgovarajuće mjere važne za očuvanje mentalnog zdravlja naših građana. S druge strane, društvo kao cjelina uopće ne razmišlja o tome. Naši političari su preopterećeni nekim drugim stvarima“, kaže Dizdaravić.