Pištolj samo ako ništa drugo ne pomaže

Oni su naoružani i pod psihičkim su opterećenjem. "Policajac uvijek iznova dolazi u situaciju u kojoj ne zna, što će se dogoditi. On je pod stresom, a pod stresom se naš pogled pretvara u tunel, u ograničenu spoznaju činjenica oko njega", objašnjava nam Gerd Enkling.

On je glavni trener policije pokrajine Bavarske i odlično zna kako u takvim situacijama bezbroj čimbenika odlučuje daljnji tijek zbivanja: da li su prolaznici u blizini? Da li je vrućina? Da li se netko dere na policajca? Da li je prije toga morao trčati? Da li se može držati u distanci od problema? "Takve situacije su izuzetno složene", tvrdi Enkling.

U zemljama poput Sjedinjenih Američkih Država takve situacije i prečesto završe smrtonosno. Nema pouzdanih statistika, ali je riječ o više stotina osoba koje svake godine budu ustrijeljene od policijskih službenika, a među njima su uvijek iznova i osobe koje uopće nisu imale oružje. U Njemačkoj službenici tek rijetko povlače svoj službeni pištolj: u protekle dvije godine je bilo po osam smrtonosnih hitaca, a sve od 1998. je u Njemačkoj od policijskog metka ukupno poginulo 109 osoba.

Postoji i golema razlika između Njemačke i SAD: tamo ima oružja gotovo koliko je i stanovnika, dok se njemački policajci tek rijetko susreću s osobama gdje mogu pretpostaviti da su i oni naoružani. Iako je to važan čimbenik u tako različitim statistikama, čak i kritičari policije priznaju da su ovdašnji službenici veoma oprezni prije nego što se late oružja. Tako i Otto Diederichsen iz Instituta za građanska prava i javnu sigurnost priznaje da se od sedamdesetih godina prošlog stoljeća osjetno smanjio broj slučajeva gdje su ispaljeni hici na neku osobu: "1976. je bilo 141 slučaj, '77. je bila osobito loša, bilo je 160 slučajeva povrede osoba. Tu se dakle nešto dogodilo i to se svakako može ocijeniti kao pozitivno."

Iskoristiti "pogled kroz tunel"

I u pokrajini Sjevernom Porajnju i Vestfaliji se obuka s oružjem za mlade policajce može svesti pod naslov: "Ne pucajte". Tečaj počinje da se prvo nauče ophoditi se prema pištolju: "Morate se naučiti baratati sa opremom, to nije nikakva igračka nego smrtonosna naprava", stalno ponavlja Uwe Theme.

On u ovoj najnapučenijoj njemačkoj pokrajini drži nastavu u predmetu koji se niti ne zove tek "pucanje", nego "Operativno djelovanje i obrana od opasnosti". Doduše, na početku se vježba na streljani, ali glavnina nastave se svodi na obuku kako se ponašati u slučajevima stresa.

Glavna metoda u tim vježbama su igrokazi. To nisu nipošto nekakve lagodne kazališne predstave, nego situacije gdje će se policajci sigurno naći u svojoj karijeri. Na primjer, netko se žali na buku iz susjednog stana i skupina policajaca "glumi" momačko večer uz pivo, nogomet i glasnu muziku. Na zadatku je dvoje policajaca u izobrazbi, ali u stanu je desetak pripitih mladića koji nipošto ne shvaćaju, zašto bi ikome mogla smetati njihova mala zabava. Agresivni su prema službenicima, ali policajci moraju naučiti izaći na kraj sa takvim izazovom i istovremeno držati se i zakona i pravilnika o službi.

Nastavnik sve promatra i nakon toga se diskutira o čitavom zadatku. Što je rečeno? Gdje je tko stajao, da li je netko mogao biti prijetnja i da li je kolega u tom slučaju mogao učinkovito pomoći? Što je moglo biti učinjeno bolje? Takvi "igrokazi" se vježbaju u svim pokrajinama u Njemačkoj i važan su dio policijske nastave koja uglavnom traje tri godine. "Ako pod stresom imamo ograničeno poimanje naše okoline, onda se uvijek vraćamo provjerenim taktikama, to radi svaki čovjek", tumači nam bavarski nastavnik Enkling.

Ako dakle policajac već u nastavi nauči da ne krene odmah u akciju, nego da prvo dobro osmotri situaciju i onda se na smirujući način obrati sugovorniku, onda su veliki izgledi da će se tako ponašati i kad doista bude ozbiljno.

"Malo bolje gledati oko sebe"

Usprkos tome, uvijek nešto krene krivim putem. Čak i od ovih, ne osobito čestih smrtni slučajevi proteklih godina, neki su se mogli izbjeći, smatra Thomas Feltes. On je kriminolog na Rurskom sveučilištu u Bochumu i podsjeća nas na jedan slučaj koji se prije nekih godinu dana dogodio u Berlinu. Tamo je policajac ustrijelio muškarca koji je bio gol i naoružan nožem i stajao je u jednoj fontani pred gradskom vijećnicom.

Zapravo, taj čovjek je bio mentalno poremećen i trpio je od shizofrenije, ali baš su to osobe koje onda i previše često ne razumiju naloge policajca i onda budu ustrijeljene. Prema istraživanju postaje RBB, čak dvije trećine osoba koje su proteklih pet godina bile ustrijeljene od policije su bile ili psihički bolesne ili ih je policija već opazila zbog njihovih psihičkih smetnji.

"Mnogi policajci nisu svjesni da imaju posla s psihički bolesnom osobom", smatra kriminolog Feltes. Zato je uvjeren: "U tom pitanju je potrebna bolja obuka policijskih službenika" i povrh toga, treba razmisliti i o mogućnosti da njemački policajci koriste nesmrtonosno oružje. Jer pištolj je u pravilu smrtonosno oružje: samo na filmu netko nekoga onesposobi hicem "u nogu" ili mu čak metkom izbije oružje iz ruku. Ali i američki policajci sve češće koriste "elektro-šokere" ili mrežu koja se ispaljuje preko nasilnika.

Pritom svaki policajac mora imati na umu da, baš kao i u mnogim drugim zapadnim zemljama, i u Njemačkoj automatski slučaj preuzima državno odvjetništvo ako od njegovog metka netko bude pogođen ili čak ako je nastala materijalna šteta. Doduše, Thomas Feltes smatra da se ti postupci i prebrzo obustavljaju. Čak i postupak u slučaju pogibije umobolne osobe pred berlinskom vijećnicom se više ne istražuje. "Upravo kad se radi o takvim smrtonosnim hicima bih želio da državno odvjetništvo malo bolje gleda što se dogodilo", smatra kriminolog.