Medije u škole!

"Iza se uvijek krije jedna pametna glava." Ovo je slogan kojim jedne njemačke novine vrbuju čitaoce. To bi značilo: čitanje novina obrazuje i tako postižete sposobnost rasuđivanja, što je građanima u jednom demokratskom društvu potrebno kako bi učestvovali u donošenju političkih odluka.

Sa ovom prethodnom rečenicom je kao i sa tradicionalnim medijima - oboje su u trendu koliko su u trendu trapez pantalone. Jer, klasični mediji su, kada je riječ o izvoru vijesti, izgubili svoju vodeću ulogu. Agencija Rojters je prije pola godine u svom izvještaju "Digital News Report" potvrdila da se ljudi u međuvremenu više informišu preko Fejsbuka, Tvitera i drugih društvenih platformi nego iz novina. I upravo mnogi mladi ljudi kao primarni izvor informisanja, neki od njih i isključivo, koriste upravo društvene mreže.

Dobijamo ono što lajkujemo

Ono što je tu problematično jeste to što mi u "društvenim" medijima pratimo naše prijatelje koji su mahom istog mišljenja kao i mi sami. Mnoge studije to potvrđuju: korisnici medija su u prvoj linij naklonjeni da primaju informacije koje odgovaraju njihovim ubjeđenjima. Ovaj fenomen je algoritmima Gugla i Fejsbuka još pojačan. Jer, tamo dobijamo sve više i više onog što tražimo i lajkujemo. A tzv. "Filter Bubles", odnosno internet način filtriranja vijesti, tako napravi prostor u kojem jasno i glasno odzvanja eho vašeg sopstvenog mišljenja i uvjerenja. 

Tzv. 'Filter Bubles' uglavnom važi i za tradicionalne medije. Kada je riječ o Njemačkoj, konzervatici čitaju mahom Frankfurter algemajne cajtung, Zeleni Tagescajtun. Ali, za ova dva lista i njihov nastup na mreži važi isti princip: razdvojiti vijesti od mišljenja i stava te uključiti i drugu stranu.

Opasni neophodni filter

Uz to filteri uopšte nisu loši. Jer, kada imamo navalu informacija, neophodne su nam metode i sredstva kojima ćemo razdvojiti relevantno od nerelevantnog. Sa pojavom građanskog društva mediji su preuzimali ovu ulogu. "All the news that's fit to print" ("Objaviti sve vijesti vrijedne objave") stoji danas na svakom štampanom izdanju Njujork tajmsa. Što znači da se provjerava relevantnost i istinitost svih vijesti koje će biti jasno prezentovane.

A na Fejsbuku od tog nema ni traga. Tamo su medijski izvještaji, ispoljavanje političkih stavova i teorije zavjere poptuno pomiješani, a prožeti video klipovima s mačićima, kučićima, hranom... Laži bi tako mogle da se šire ogromnom brzinom i pri tom imaju ogromnu moć. U Vašingtonu je jedan 28-godišnjak u jednom restoranu pucao oko sebe, jer je povjerovao lažnoj vijesti da je Hilari Klinton iz tog restorana upravljala mrežom dječije pornografije.

Kaži mi šta voliš i reći ću ti ko si

I još nešto fundamentalno razlikuje "stare" od "novih" medija: kada čitam novine onda samo u mojoj kanti za đubre ostaje trag.  Na Fejsbuku ostavljam gomilu svojih podataka. Nedavno je predstavljen jedan kompjuterski model koji jednu osobu ne samo da može da procijeni na osnovu lajkova na Fejsbuku, već može prognozirati njeno ponašanje. "70 lajkova je dovoljno da mašina premaši poznavanje te osobe bolje od njenih prijatelja, sa 150 bolje od roditelja, a sa 300 lajkova mašina može da bolje predvidi ponašanje te osobe nego njen partner."

Time postajemo predmetom lakše manipulacije. Koliko smo se mi u Njemačkoj sablažnjavali na kontradiktorna predizborna obećanja i izjave Donalda Trampa. Ali, šta bi bilo kada bismo preko naših Fejsbuk naloga dobijali samo ono što i sami podržavamo bez uvida u drugu stranu? Sa takvom podrškom bi se moglo uspostaviti totalitarno društvo, koje bi moglo da sanja samo o Hitleru ili Staljinu.

Svemoćne laži

Prema jednoj studiji Univerziteta Stenford, već sada 80 odsto mladih Amerikanaca između 12 i 13 godina starosti, ne mogu da naprave razliku između vijesti i reklame. Ako ne želimo da se to isto i nama događa, onda bismo morali da poboljšamo medijsko obrazovanje naše djece. Mi bismo im morali objasniti kakve šanse, ali i kakvi rizici vrebaju na mreži. Mi bismo takođe morali da mehanizme eho prostorije otvoreno predstaviti i pokazati sa kakvim sredstvima se služe desničarski izvrtači istine i kako se mogu provjeriti činjenice i utvrditi tačnosti informacija.

Mjesto na kojem se to mora događati jeste škola. Potrebni su nam bolji pedagozi koji se razumiju u društvene mreže. I za to su nam potrebna mjesta u nastavnom planu i programu pa makar zbog toga nešto drugo moralo da otpadne.