Zašto je Nijemce zgrozila Tiringija?
8. februar 2020
Uspon nacionalsocijalista u 1930-im godinama je doveo do Drugog svjetskog rata i do Holokausta, najgoreg civilizacijskog loma u povijesti čovječanstva. I to teško povijesno breme pritišće Njemačku. Strah da bi se tako nešto moglo ponoviti nije nikada potpuno nestao, između ostalog i zato što su nekadašnji profiteri iz nacionalsocijalističke ere u poslijeratnoj Njemačkoj ponovno gradili karijere. To je kasnije 68-aški pokret oštro osudio i pobunio se protiv šutnje i zataškavanja. Od tada je aktivna kultura sjećanja u Njemačkoj definirana kao nacionalni interes. Njemački konzervativci su se, organizirani u Kršćansko-demokratsku stranku (CDU), obvezali da neće dopustiti da se uzdigne niti jedna druga stranka desnije od njih. I to im je do sada uspijevalo - sve dok na političku scenu nije stupila Alternativa za Njemačku (AfD).
Ova desnopopulistička stranka se od 2015. malo-pomalo etablirala u političkom životu Njemačke. Prije svega na istoku zemlje bilježi tolike izborne uspjehe da druge stanke mogu ostvariti potrebnu većinu samo ulaskom u neuobičajeno šarene koalicije u kojima je često i stranka Ljevica. Dvije narodne stranke - CDU i SPD - bilježe dramatične gubitke.
U redovima CDU-a u saveznim pokrajinama na istoku Njemačke se već odavno uskuhalo. Iz pokrajinskih parlamenata se u zadnje vrijeme mogao često čuti zahtjev da se razmotri opcija suradnje s AfD-om. Ankete su pokazale da ta ideja ne nailazi na otpor kod svih CDU-ovaca. S druge strane, postoji određeni otpor prema koaliranju s Ljevicom zbog diktature DDR-a koja je okončana tek prije 30 godina.
Događaji u Tiringiji su, dakle, naišli na plodno tlo u jednoj ionako nervoznoj i nesigurnoj klimi političke Njemačke. Stranački krajolik se mijenja. Ovo razbijanje tabua je zato već dugo visjelo u zraku. U Berlinu su ga pokušali spriječiti izricanjem zabrana: vodstvo CDU-a je uvijek iznova ponavljalo da neće biti nikakve suradnje s desnim populistima - ni u kojem obliku. Ali nova šefica CDU-a Annegret Kramp-Karrenbauer nema moć nametnuti proklamirani stav kao što je to imala Angela Merkel.
Ne bilo koja savezna pokrajina - nego upravo Tiringija
Ova relativno mala savezna pokrajina s 2,2, milijuna stanovnika žestoko je uzbudila duhove jer se u njoj već jednom u povijesti srušio tabu s dalekosežnim posljedicama. 1930. godine je u Tiringiji došla na vlast prva pokrajinska vlada u kojoj su sjedili i nacionalsocijalisti. Na to je podsjetio poraženi kandidat Ljevice Bodo Ramelow citirajući na Twitteru Adolfa Hitlera koji se 2. veljače 1930. pohvalio "najvećim uspjehom u Tiringiji", jer bez potpore nacionalsocijalista ne bi bilo moguće doći do većine.
Postoji još jedan razlog: AfD u Tiringiji slovi kao utvrda radikala unutar AfD-a i nacionalističkog "Krila" te stranke, na čelu s tamošnjim šefom Björnom Höckeom. "Krilo" je osnovano u Tiringiji kao interna stranačka struja koja se protivi umjerenom usmjerenju AfD-a. U međuvremenu "Krilo" ima toliku moć u cijeloj stranci da sudjeluje u donošenju kadrovskih i političkih odluka. Ured za zaštitu ustavnog poretka "Krilo" ima na oku zbog desnoekstremističkih pretenzija.
Jačanje radikala u AfD-u
O strategiji ulaska desnih ekstremista u koalicije s konzervativnima strankama kao što je slučaj u drugim europskim zemljama poput skandinavskih ili Austrije se i u Njemačkoj raspravlja. Ali pritom su mnogi koji su to razmatrali kao mogućnost imali na umu prije svega umjerenije pokrajinske ogranke AfD-a, a ne epicentar AfD-ovih radikala. U velikim gradovima na zapadu zemlje poput Hamburga na Höckea se gleda kao na crvenu krpu. Ali u internom stranačkom pokeru bi Höcke mogao sada još više ojačati.
Nije za očekivati da će AfD u Tiringiji zauzeti konstruktivni kurs. Jer tamo stalno ponavljaju da žele zauzeti mjesto CDU-a. Nakladnik Götz Kubitschek, utjecajni ideolog AfD-a i Höckeov prijatelj, napisao je komentirajući dvojbe i podjele u CDU-u: "Tako konstruktivno-destruktivno kao Höcke nije agirao još nitko iz redova ove stranke. Posjesti nekoga u Tiringiji u fotelju tako da to u Berlinu poljulja nekome drugome fotelju: taktički arsenal AfD-a postao je bogatiji za još jednu finu varijantu."