„Rahoj nikome ne izlazi u susret“

DW: Situacija u Kataloniji se zakomplikovala krajem prošle sedmice. Regionalna vlada u Barseloni je smijenjena. Šta sada dalje? Da li će prinudne mjere oslabiti separatistički tabor ili će mu dati zamah?

Ginter Majhold: To će veoma zavisiti od toga kako će španska vlada sprovoditi prinudne mjere. Ukoliko se odluči za oštru intervenciju, koja bi separatistima dala mogućnost da insceniraju nove akcije i predstave se kao mučenici, onda će nastupiti teška vremena. Ali ako se Madrid opredijeli za neku inteligentnu strategiju i umjerenije prinudne mjere, i ako bude djelovao iz Madrida, a ne na licu mjesta, onda bi do izbora 21. decembra bili povoljni uslovi za primjenu Člana 155.

Šta savjetujete Madridu?

Dobra odluka je da se izbori održe relativno brzo, jer zbog toga naravno karte u separatističkom taboru moraju nanove da se miješaju. S druge strane, tako se nazire i kraj primjene Člana 155, jer jasno je da mora da se izabere novi parlament. Onda će ponovo da se pregovara o tome na kojoj osnovi će biti odnosi Barselone i Madrida. U svakom slučaju preporučljivo je uzdržano sprovođenje mjera.

Još prije prošlog petka bilo je jasno da proglašenje nezavisnosti nema realne šanse. Zar separatistički pokret nije svjesno išao glavom kroz zid?

Oni su u svakom slučaju htjeli da zabiju taj „politički kolac". Deklaraciju o nezavisnosti su poslali u svijet i rekli: „To je sada polazna tačka za pregovore" – tako se to moglo razumjeti. Niko ne vjeruje da je time pokrenut proces izmjene ustava, iako neki pokušavaju to tako da predstave. Sada je jasno: sljedeća politička referentna tačka su izbori 21. decembra. Većina katalonskih partija već sada se priprema za te izbore. Mislim da je akutna faza eskalacije završena.

Da li je Marijano Rahoj voljan Kataloncima da izađe u susret i kada je riječ o finansijama? Mora li on to?

On nikome ne izlazi u susret, jer je potpuno fokusiran na pobjedu zagovornika Španije 21. decembra. U tom slučaju bi u Barseloni bio izabran novi parlament koji bi povukao deklaraciju o nezavisnosti ili je pretvorio u pregovarački ugovor. Za njega su pregovori mogući tek kada bude konstituisan novi, legalni parlament.

Upravo ste opisali kako bi izgledao scenario ukoliko bi 21. decembra pobijedio španski tabor. A šta će biti u suprotnom slučaju, ukoliko izbori u Kataloniji budu završeni u korist separatista?

Kao i u prvom slučaju, najprije će biti neophodni pregovori. Trebalo bi da se razgovora o širenju pokreta nezavisnosti. Da se razmotre pitanja o uslovima za autonomiju, u krajnjem slučaju i uslovi i mogućnosti za suverenitet.

Da li je španska država još prikladna za autonomiju? Ili je zemlji potrebna federalna struktura?

Odlučujuća tačka je to što se katalonski pokret izjašnjava protiv federalnog uređenja, jer to može samo da bude federalizam razlika. Katalonija ima istorijski identitet i zato prema njoj mora da se odnosi drugačije nego prema drugim regionalnim identitetima. Utoliko je njemački model prelaska iz centralističke u saveznu zemlju teško zamisliv u Španiji. Ipak, imalo bi smisla promijeniti statut autonomije. Trenutno još uvijek previše toga zavisi od dobre volje španskog premijera.

Politički odnosi između Madrida i Barselone sada su zatrovani. Da li je moguće sanirati pukotine?

Nadam se da će izbori doprinijeti tome. To je trenutak kada država izriče sud i na taj način vladine političke igre stavlja van snage. Polazim od toga da će i pored svih polarizacija situacija da se smiri i da će politički redovi biti preuređeni.

Ginter Majhold je zamjenik direktora berlinske Fondacije za nauku i politiku. Njegova istraživanja između ostalog uključuju i teme poput Latinske Amerike, Španije i organizovanog kriminala.