Quo vadis, slobodna trgovina?

Evropska unija i SAD već tri godine pregovaraju o sporazumu o slobodnoj trgovini TTIP (Transatlantic Trade and Investment Partnership). U Briselu sada počinje 14. pregovaračka runda. No, u bitnim pitanjima još nema dogovora.

U to spadaju arbitražni sudovi, sporni u Evropi a prije svega u Njemačkoj, pred kojima bi investitori mogli da ulažu žalbe i vode proces protiv država ukoliko smatraju da su njihova legitimna očekivanja povrijeđena zakonima. Da li se tu može ostvariti kompromis, kao između EU i Kanade (CETA) još uvijek je otvoreno pitanje. Tu su se obje strane složile da privatne Arbitražne sudove, koji su bili prvobitno planirani, zamijene stalnim sudom.

Još uvijek je otvoreno i pitanje regulative koja važi za raspisivanje javnih konkursa, odnosno poslova, čiji su naručioci vlade i gradovi odnosno opštine. Ovdje se radi o jako puno novca, kaže Laura von Daniels iz berlinske Fondacije za nauku i politiku. Unutar EU na to otpada 16 posto bruto društvenog proizvoda a u SAD-u 12 posto.

Kupovati "američko"?

Tu se Evropljani osjećaju kao da se prema njima nepravedno ponaša. "U svojim konjukturnim programima, odnosno programima privrednog rasta SAD je ugradila klauzulu Buy-American - Kupuj američko", kaže Laura von Daniels. A to znači "ako nema važnog razloga koji govori suprotno, nalozi za poslove se primarno moraju dodijeliti američkim ponuđačima."

Stoga EU forsira što je moguće veće otvaranje. Pa ipak je nejasno da li američki pregovarači smiju Evropljanima praviti ustupke. "U SAD-u je sporno pitanje da li je vlada u Vašingtonu ovlaštena da u jednom obavezujućem sporazumu zacrta na koji način da države i opštine vrše odabir firmi koje se prijave na javne konkurse", smatra saradnica Fondacije za nauku i politiku iz Berlina.

Usaglašavanja stavova nema po još jednom pitanju, koje i dalje budi duhove u Evropi: Moraju li namirnice, koje u sebi imaju genetski modifikovane sastojke, biti posebno označene? Kada je u pitanju zaštita potrošača, Evropljani slijede tzv. princip prevencije. Uprošteno rečeno: Ako postoji sumnja da je nešto štetno, onda bi se to trebalo ili zabraniti ili ako ništa označiti. SAD slijede "naučni" princip koji glasi: Ako ne postoje dokazi o štetnosti, onda je dozvoljeno koristiti genetski modifikovane proizvode.

Ni crno ni bijelo

Uprkos tome, najnoviji razvoj situacije pokazuje da su stvari komplikovanije, nego što to klišei nagovještavaju. Tako je Američki Senat u četvrtak (07.07.2016) usvojio zakon, koji po prvi put propisuje da se proizvodi nastali od genetski-modifikovanih sirovina moraju jasno označiti. Predstavnički dom će ovu odluku gotovo sigurno potvrditi, pa opet nisu svi zadovoljni. "U SAD sada postoji debata o tome da li se označavanjem dijelom genetski modifikovanih namirnica ide dovoljno daleko", kaže Laura von Daniels. Tim prje što pojedine savezne države, kao na primjer Vermont, već imaju strože zakone.

Da li će pregovori o sporazumu o slobodnoj trgovini sa SAD-om ikada biti završeni? To sa sigurnošću niko ne može da kaže. Predsjednik Barack Obama je u aprilu na Sajmu u Hanoveru rekao da računa sa okončanjem radova na sporazumu do kraja godine. Ali od tada su se šanse za više slobodne trgovine pogoršale.

Glasanje Britanaca na referendumu i Brexit otvorili su mnoga pitanja, na čije će se odgovore morati duže čekati. I ton koji prevladava u politici se pooštrio. Tako je sve drugo samo ne sigurno da će već dogovoreni sporazum između EU i Kanade pod nazivom CETA, ikada stupiti na snagu, jer sada o njemu moraju da odlučuju parlamenti pojedinačnih država članica EU.

"CETA je loš sporazum", rekao je Jürgen Trittin, bivši ministar okoliša i poslanik Zelenih u Bundestagu. "Jedan takav sporazum ne bi smio biti primijenjen ni privremeno ni dugoročno", zaključio je Trittin. Njegova partija Zelenih učestvuju u vlasti je u deset njemačkih pokrajina, stoga je već sada neizvjesno i upitno izglasavanje pred Gornjim domom Parlamenta Njemačke - Bundesratom.

"U igri je puno iracionalnog", smatra Peter Ramsauer, predsjedavajući Odbora za privredna pitanja u Bundestagu. On vidi direktnu vezu između sporazuma sa Kanadom CETA i sporazuma sa SAD-om TTIP-om.

Kritika prema TTIP-u se zaista ne zasniva na samo ekonomskim argumentima. "Svi rezultati anketa pokazuju da su Nijemci zabrinuti, jer bi moglo doći do smanjivanja visokih standarda koji vladaju u Njemačkoj i EU", smatra Laura von Daniels. "Dijapazon se kreće od standarda za rad i zaštitu okoliša pa do živežnih namirnica i zaštite potrošača ali i odnosa prema zaštiti podataka i zaštiti privatne sfere."

U SAD nisu zabrinuti

Zbog TTIP-a se u SAD niko ne zabrinjava. Ako neko i pominje sporazum, onda samo u pozitivnom kontekstu", kaže von Daniels. "Čak i sindikati, koji su prema sporazumu o slobodnoj trgovini generalno negativno nastrojeni, nadaju se poboljšanju prava radnika i mjera koje se tiču zaštite okoliša.

TTIP je međutim u američkoj izbornoj kampanji stalna tema. Ali za razliku od Njemačke, diskusija se ne vrti oko standarda za rad i zaštitu okoliša, već se sve okreće oko radnih mjesta. "Najveća briga je da bi jeftin uvoz mogao potisnuti američke proizvođače i dovesti do daljnjeg gubitka radnih mjesta", kaže von Daniels.

TTIP je već potpisan, ali ga Kongres mora ratificirati. No, ne zna se da li će ovaj sporazum ikada stupiti na snagu. "Posebno nepovoljan razvoj događaja za Evropsku komisiju bi bio da sporazum propadne u zemlju, bez postojanja plana za djelovanje nakon američkih izbora u novembru.