Protiv Vučića, protiv vakcine
30. januar 2021
Srbija je maltene podijeljena na trećine: otprilike po toliko ljudi svakako želi da se vakciniše (32,4%), kaže da će razmisliti i pričekati (37,8%) i odbija vakcinaciju (27,1%). To pokazuje istraživanje Nove srpske političke misli (NSPM) objavljeno u beogradskom nedjeljniku Vreme.
U oči upada da je odgovor na to pitanje poput referenduma o vladavini predsjednika Aleksandra Vučića. Jer, među simpatizerima vlasti spremnost na vakcinaciju je čak četiri puta veća u odnosu na one koji su za smjenu vlasti (53,1 prema 13,1 odsto), dok je apsolutno protivljenje vakcini tri i po puta rijeđe izraženo (12,8 naspram 44,3).
Prema tim nalazima, oni koji se prevashodno informišu sa privatnih prorežimskih televizija daleko su skloniji vakcinaciji nego oni koji se informišu putem kritički nastrojenih televizija N1 i Nove S (41,5 naspram 15,5 odsto). I to je paradoks – jer upravo na kanalima poput Pinka i Hepija često defiluju protivnici vakcinacije i zagovornici nenaučnih teorija.
Dva izvora skepse
Istraživanje pokazuje dubinu rascjepa u društvu – politika se odavno prelila na ostala polja. Doduše, pitanje nalikuje onom o kokoški i jajetu: da li nepovjerenje prema vakcinama budi antirežimski stav, ili pak nepovjerenje u vlast budi skepsu prema vakcinama?
„I jedno i drugo. Postoji izvorno nepovjerenje u vakcinu slično kao u drugim zemljama. Ali postoji i specifičan politički apsekt koji nema veze sa antivakserima. To je nepovjerenje u sve što vlast kaže, radi i propagira“, kaže za DW urednik NSPM-a Đorđe Vukadinović.
„Kod onih koji kažu da bi uzeli vakcinu bez razmišljanja možda još više radi politički, ideološki i dogmatski momenat. Oni bez uključivanja mozga vjeruju u sve što vlast kaže“, dodaje Vukadinović.
Da nema te političke dimenzije, pretpostavlja urednik NSPM-a, možda bi broj skeptika bio sličan, ali oni ne bi bili tako jasno grupisani među protivnicima vlasti. Ovakvoj podjeli doprinosi i to što su, kao i drugdje u svijetu, vakcinaciji skloniji stariji sugrađani koji su s jedne strane zdravstveno ugroženiji, a sa druge rijeđe koriste internet koji vrvi od skepse prema vakcinama. A takvi, stariji, kako se procjenjuje, mahom glasaju za vlast.
Šareni odnos prema vakcinama u opoziciji
Aktuelno istraživanje agencije Ipsos o rejtingu političkih opcija manje-više potvrđuje ono o čemu je DW pisao u decembru: naspram ogromne podrške Srpskoj naprednoj stranci stoji rascjepkana opozicija čije stranke uglavnom imaju podršku od jednog do dva procenta birača. Više od toga ima samo pokret Dosta je bilo.
Djeluje da dio opozicije u okviru svojih skromnih mogućnosti podstiče skepsu prema vakcinama načelno – upravo poput Dosta je bilo – ili prema epidemiološkoj politici vlasti.
„Opštepoznata je činjenica da građani ovoj vlasti i njenom režimskom Kriznom štabu više uopšte ne vjeruju, jer su se sve vrijeme igrali sa pandemijom koronavirusa, 'paleći je i gaseći' onako kako odgovara dnevno-političkim potrebama SNS-a. Posljedica toga jeste i nepovjerenje građana u vakcine", saopštio je nedavno opozicioni pokret Dveri.
Prorežimski mediji od opozicije pokušavaju po svaku cijenu da načine antivaksere i predstave je kao opasnost po narodno zdravlje. Tako je nedavno tabloid Kurir na svom portalu objavio izjavu Dragana Đilasa iz avgusta, predstavljajući je kao novu. Tada je Đilas bio skeptičan zbog najave da će Srbija pribaviti kinesku vakcinu, koja je još bila u fazi ispitivanja. „Đilas štetočina, ovaj čovek je opasan!“, glasi naslov Kurira.
„Apsolutno sam za vakcinaciju“, kaže Đilas za DW. „Još sam u maju pričao da je vakcina jedino rješenje za pandemiju, vrlo jasno smo rekli da smo za vakcinaciju. Kao i što svaki čovjek ima pravo da se ne vakciniše.“
Sve je referendum o Vučiću
Ni drugdje u svijetu vladajući političari ne propuštaju priliku da poentiraju vakcinacijom. Izraelski premijer Benjamin Netanjahu često se hvali kako je „sedamnaest puta“ telefonirao sa šefom Fajzera da bi dobavio vakcine. Sada je, prema datoteci ourworldindata, prvu dozu vakcine u Srbiji primilo oko pet odsto populacije što je viši procenat od svih zemalja EU, osim možda malene Malte.
Slično je i sa Vučićem. U gostovanju na RTS-u rekao je da bukti „rat" za vakcine, ali da se Srbija bori. Više tabloida objavilo je da je to „robinhudovska" borba predsjednika – otima vakcine od bogatih da bi dao siromašnima.
„Vučićev najveći uspjeh je, ne samo što je napravio fundamentalnu podjelu u društvu, nego što svako pitanje, i društveno i sportsko, pretvara u neku vrstu referenduma o sebi“, kaže o tome Vukadinović.
Politikolog Đorđe Trikoš za DW kaže da je vakcinacija kompleksna tema za koju većini građana nedostaje znanja ili informacija, pa se onda odluka svodi na pitanje povjerenja. U slučaju Srbije, to može biti manje (ne)povjerenje u institucije, ljekare i zdravstvene vlasti, a više u dominantnu Vučićevu ličnost.
„Način na koji u Srbiji funkcioniše medijska scena, način na koji se politika vodi, stvara jaka i ozlojeđena stanovišta. Sve je opterećeno nepovjerenjem, prezirom, politika je vulgarizovana. Zato su i sva druga opredijeljenja izuzetno jaka i emotivno nabijena – bilo negativno, bilo pozitivno. Zato stav protiv Vučića može da se prevede i u stav protiv vakcinacije“, dodaje Trikoš.
Istraživanje NSPM-a objavljeno u Vremenu završava se konstatacijom da je Srbija podijeljeno društvo ne toliko jer ima različitih mišljenja, koliko zbog „količine strasti i isključivosti koju u te razlike investiramo“. „Netolerancija i odsustvo volje da se udubimo u poziciju i razloge onog Drugog uglavnom su nam zajedničke.“