Pronaći obitelj - najljepši božićni poklon

Kada najbrži njemački maratonac Amanal Petros govori o svojoj domovini, tada mu glas automatski postaje tiši i tužniji. U tugu i očaj se miješa i bijes.

25-godišnji atletičar već sedam tjedana nije čuo ništa o svojoj majci i dvije mlađe sestre koje su nestale usred nemira u etiopskoj provinciji Tigray. Ovdje već tjednima bukti građanski rat, regija je bez struje i vode. Prema nekim informacijama 70.000 Etiopljana je pobjeglo u susjedni Sudan.

Trčanje kao spas

Ovdje se Petros preko Crvenog križa dao u potragu za svojom obitelji. „Moja obitelj je dio mog života. Jako me to sve boli i jako brinem. Tamo ginu nedužni ljudi", govori Petros za Njemačku novinsku agenciju (dpa). Njegova obitelj je već odavno mogla biti u Sudanu ali gdje su točno, Petros ne zna. „I bijeg sam po sebi predstavlja veliku opasnost. A i za mene bi bilo vrlo opasno kada bih sam krenuo u potragu za njima", kaže Petros.

Intenzivno bavljenje sportom ovom atletičaru pomaže da barem na trenutak odagna crne misli. „Kada trčim, zaboravim sve. Stres nestane i tada se osjećam oslobođenim", kaže Petros koji je prije osam godina iz pokrajine Tigray stigao u Njemačku kao izbjeglica. Početkom mjeseca Petros je oborio njemački rekord u maratonu i razdaljinu od 42,195 km optrčao za dva sata, sedam minuta i 18 sekundi. Petros trenira svaki dan ali uvijek iznova mora misliti na majku i sestre koje nije čuo sedam tjedana. Prije toga su preko društvenih mreža komunicirali gotovo svakodnevno.

Petros je 2015. postao njemački državljanin, sljedeće godine bi u Japanu trebao trčati pod njemačkom zastavom. Olimpijsku normu je ispunio već odavno, kod svog prvog maratona. Njemačka je za Amanala druga domovina. Ovdje je u Wattenscheidu u Ruhrskoj oblasti brzo pronašao i sportskog mentora. Iskusni trener Tono Kirschbaum je mladom Etiopljaninu postao nešto poput drugog oca.

„Sve će biti u redu"

„Odmah se vidjelo da je Amanal nešto posebno. Prvo smo počeli na prugama između tri i deset tisuća metara a onda smo prešli na maraton i odmah je pokazao što može", kaže 66-godišnji trener Kirchbaum koji vjeruje da Amanalov potencijal još nije do kraja iskorišten. „On može i ispod 2:05", kaže.

I Amanal je siguran da može bolje i oboriti svoj sadašnji rekord. No trenutno se u mislima bavi pitanjem kako sakupiti dokumente i preko Crvenog križa doći do svoje obitelji. Zna da je među 70.000 izbjeglica u Sudanu teško pronaći tri osobe ali ne gubi nadu. Ostvarivanje kontakta s obitelji bi za njega, kako kaže, predstavljao najveći božićni poklon. Božić u Etiopiji pada po gregorijanskom kalendaru, 7. siječnja. No Amanal je s prijateljima u Njemačkoj već proslavio jedan Božić. Prijatelji u Njemačkoj ga zovu Aman. On sam to smatra dobrim znakom. U njegovoj domovini Aman znači: sve će biti dobro.

(Ralf Jarkowski, dpa)

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android