Presuda Šešelju: Stečaj lošeg suda

Uoči presude kalkulisalo se sa visinom kazne i došlo se do sljedeće računice: ako Šešelj dobije do 19 godina – on je slobodan čovjek, jer su svi osuđenici pušteni nakon izdržavanja dvije trećine kazne. A on je, kao što znamo, u zatvoru proveo 11 godina. Međutim, on je sada, kako kaže sudija, slobodan čovek.

Propovjednik mržnje

Šešelj je bio i ostao čovjek mržnje. Njegovo javno djelovanje oduvijek je bilo smješteno između uvreda drugim etničkim grupama i politički artikulisane mržnje prema svemu drugom i drugačijem. Nema sumnje da je on u moralnom, pa i u političkom smislu, pripremao „etničko čišćenje“ i da je do danas jedan od najgrlatijih zagovornika „Velike Srbije“. Uprkos svemu tome, on je oslobođen svih optužbi. Zašto?

On naprosto nije bio optužen za širenje međuetničke ili vjerske mržnje, pošto međunarodno pravo jednostavno nije na tom stepenu. Umjesto toga, nedosljedno i nedovoljno profesionalno Tužilaštvo, pokušalo je da dokaže njegovu direktnu odgovornost za zločine protiv čovječnosti u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Vojvodini. Sada se pokazuje da su proteklih 13 godina od njegovog dobrovoljnog pojavljivanja u Hagu 2003, u stvari potpuni fijasko i za međunarodno pravo i za pravdu.

Svi koji su pratili proces mogli su to da naslute u mnogim njegovim fazama, ali potpuno očigledno je to postalo kada su ga 2014. naprosto izbacili iz Haškog tribunala, potajno se nadajući da ga nikada više neće vidjeti jer je teško obolio od raka. To su uradili bez bilo kakvih obaveza Beograda da ga po potrebi pošalje u Hag, što pokazuje neobično zadovoljstvo što su mu konačno vidjeli leđa.

Šešelj je u međuvremenu izuzetno vitalan u predizbornoj kampanji. Hag je jedna od centralnih tačaka u njegovoj predizbornoj strategiji. Naime, na bilbordima u Srbiji ispod njegovog lica piše jedna jedina riječ: „Pobjednik!“ A sada je i sudija u Hagu to proglasio validnim. Šešelj i dalje ima samo riječi poruge za mjesto na kojem je proveo 11 godina, a to mu u Srbiji, naravno, povećava popularnost.

Dobitnici…

Osim Srpske radikalne stranke i njega lično, radovaće se Šešeljevi ugledni prijatelji iz svijeta, kao Žan-Mari Lepen i Vladimir Žirinovski. Glasno negodovanje, ali i potajna radost zbog političke šanse, dopiraće iz krugova hrvatskih nacionalista, ali i iz nekih dijelova Bosne i Hercegovine. Ova presuda je dokaz njihove teze da se Srbija nije promijenila i da samo, kao zmija noge, krije svoju velikosrpsku agendu. Sa tim se, i ovoliko godina poslije rata, iz srpsko-hrvatskog odnosa dâ iscjediti politički profit.

Isto tako potajno, radovaće se Aleksandar Vučić i Tomislav Nikolić, mada će njihove zvanične reakcije biti u okviru mudre državničke distance. Naime, otkako su konvertirali u „Evropejce“, njima Šešelj služi kao krunski dokaz da u desnom spektru njihov „civilizovani nacionalizam“ i nema alternativu.

…i gubitnici

Oni koji su na sopstvenoj koži osjetili kobno ostvarenje Šešeljevih uputstava za mržnju, neće naravno imati razumijevanja za ovakav pravni razvoj događaja. Kako porodicama žrtava „Bijelih orlova“ objasniti finese međunarodnog prava i veličinu rupa u njemu?

U međuvremenu, svijet ima mnogo veće brige. Agresivni politički pajac Vojislav Šešelj, koji oscilira između zabavljačkog dara i beskrajne brutalnosti, neće više nastupati na haškoj pozornici. Srbija i region ponovo su ga primili u svoje ruke kao vruć krompir, a presuda Šešelju, uprkos mogućnosti drugačijeg ishoda na drugostepenom nivou, polako se seli u stečajnu masu lošeg Suda. Možda nekima od nas to ne ide u glavu, ali u suštini mi to još od srednjeg vijeka znamo: boginja pravde Justicija ima zavezane oči.