Žrtve Šešeljeve nevinosti

Tužiteljstvo je tražilo kaznu od 28 godina zatvora, ali nije dokazalo navode optužnice. Šešeljeve govore i pozive na protjerivanje nesrba Sudsko vijeće Haškog tribunala ocijenilo je kao bodrenje istomišljenika u ratnim okvirima? Slobodni čovjek Vojislav Šešelj nije prisustvovao čitanju presude, a tokom svoje odbrane u dvanaestogodišnjem sudskom procesu negirao je sve navode optužnice. Zločine dobrovoljaca srpskih radikala u BiH i Hrvatskoj uglavnom je pripisivao drugim paravojnim jedinicama kao što je Srpska dobrovoljačka garda Željka Ražnatovića Arkana. Iako se Bijeljina ne pominje u optužnici niti presudi za Šešelja, zaprepaštenje je najblaža riječ za ono što osjećaju žrtve ratnih zločina u ovom gradu, koje su počinili pripadnici Arkanove garde u saradnji sa četnicima Šešeljevog vojvode Mirka Blagojevića.

Najneviniji čovjek u Hagu?

Četnički vojvoda Mirko Blagojević, danas je i bijeljinski advokat. Šešeljevo oslobađanje proslavit će tradicionalnim polaganjem vijenaca na spomenik oslobodiocima Bijeljine, što čini svakog 31. marta. Dan uoči izricanja presude, zbog zasluga u otadžbinskom ratu, dvojicu članova svoje stranke proizveo je u čin srpskog četničkog vojvode. U izjavi za Deutsche Welle nije krio svoje zadovoljstvo.

"Prvo, Šešelj je svoju hašku misiju završio. On nikada više Haga iznutra vidjeti neće. Drugo, on je najneviniji čovjek koji je bio u Hagu jer se radi o čovjeku koji je bio opozicionar, a verbalni delikt kao krivično djelo može se počiniti ako si u sistemu vlasti, kao što je bio Pero Simić (ratni urednik SIM novina i radio Bijeljine, op.a.). Šešelj je najneviniji čovjek koji je bio u Hagu. Tamo je bilo komandanata i političara, policajaca i psihopata, ali jedan je najneviniji, to je dr. Vojislav Šešelj. U njegovom timu odbrane bio sam jedanaest godina. Za sve što se teretio, on blage veze nema. Ima zločina, ali on s tim nema nikakve veze," kazao je vojvoda Blagojević.

Ubistvo i silovanja od strane šešeljevih radikala iz Srbije

Bijeljinac Hurem Avdić uposlenik je osiguravajućeg društva u Austriji. Imao je 13 godina u junu 1992. kada su mu Šešeljevi dobrovoljci iz Srbije, u roditeljskoj kući u Bijeljini ubili oca Ramu, a potom silovali sestru i bratovljevu suprugu. Većina vinovnika ovog zločina osuđeni su u Specijalnom sudu za ratne zločine u Beogradu. Kaže da je očekivao osuđujuću presudu za Šešelja.

"Naravno da zaslužuje kaznu jer je Šešelj kao osoba bio mentor, simbol onoga mračnog vremena, a i danas je čovjek koji širi nacionalizam u najgorem smislu te riječi. Bio je neko ko je ljudima davao podstrijek za najgora nedjela i zato je trebao da snosi odgovornost koja podrazumijeva kaznu i svaku vrstu sankcije. Najbolji dokaz je slučaj moje porodice. Nama su neizmjerno zlo nanijeli ljudi koji su njega slušali, koji su bili dio njegovog pokreta i bili inspirisani njegovom ideologijom i nacionalizmom. Oni su sve to iz teorije proveli u praksi. Nisu oni dolazili i djelovali tek tako, sve je to bilo organizovano. To je taj logički lanac jer ni Hitler nije nikoga ubio, ali je inspirisao druge da to rade. Na žalost, Sud ga je oslobodio prvostepenom presudom i, najblaže rečeno, time sam neprijatno iznenađen," izjavio je Hurem Avdić.

Nevjerovatna presuda

Fadil Redžić, donedavni predsjednik Udruženja logoraša Brčko Distrikta BiH, pamti ratne dane u Brčkom i zlo koje je, kako kaže, stotine i hiljade civila koštalo tortura, patnje i vlastitih života. Kaže da je nevjerovatno da Šešelj nije ni za šta kriv.

"Ovo je nevjerovatna presuda, ma koliko sudija tvrdio da tužilac nije uspio dokazati nijednu od devet tačaka optužnice. Zašto nije uspio dokazati? Šešeljevi radikali bili su u Bijeljini, Brčkom i mnogim drugim gradovima i selima u BiH. Mogu ih zvati paravojnim formacijama, tretirati ih kako god hoće, ali oni su uradili više zla nego sve druge paravojne formacije. Mirko Blagojević, desna ruka Šešeljeva, bio je jedan od prvih koji je došao u Brčko. Poznati Brano Filipović, zvani Šumar, poginuo je u Brčkom, blizu Fabrike obuće "Izbor", ali je prije toga načinio mnogo zla. Oni su bili pripadnici Šešeljevih formacija i uradili su šta su uradili. Neko za to treba da odgovara. Ako to nije Šešelj, ako je on slobodan, na žalost, ima njih još koji su na slobodi i koji sada likuju," istaknuo je Redžić.

Blagojević me odveo u Arkanov štab

Jusuf Trbić, novinar i publicista, žrtva je terora u Bijeljini, početkom aprila 1992. godine. Samim čudom preživio je premlaćivanje u zgradi tadašnjeg Kriznog štaba, u samom centru grada. Arkanovim dželatima doveo ga je lično Šešeljev vojvoda Mirko Blagojević. Podsjeća da za ratne zločine iz prvih dana aprila 1992. u Bijeljini do sada niko nije odgovarao. O nekažnjenim zločinima u Bijeljini i Janji Trbić je napisao knjigu "Majstori mraka".

"Zaprepašten sam presudom, ma šta da se navodi kao obrazloženje. Šešelj je bio jedan od glavnih kreatora politike ratnih zločina. Ne samo što je učestvovao u propagandnoj mašini koja je imala ogromne razmjere, nego je dao i konkretan doprinos formiranjem svojih četničkih jedinica. Takva jedna jedinica je bila i u Bijeljini i Šešelj je dolazio ovdje da im da uputstva kako treba da se ponašaju, šta i kako da rade," kaže Trbić.

Dodaje da je u Bijeljini bio centar četničkog pokreta, a potom i stranke koja je nosila Šešeljevo ime, na čijem čelu je dugo bio Mirko Blagojević. Tvrdi da su ti ljudi išli zajedno sa arkanovcima da im pokazuju koga treba odvesti, koga treba ubiti, koga ne treba.

"Mene je odveo Mirko Blagojević i predao me u Arkanov štab. Od ljudi koje sam tamo vidio premlaćene, samo sam ja ostao živ. Blagojevićev posilni, Brano Filipović Šumar (kasnije poginuo u Brčkom nedaleko od fabrike "Izbor", op.a.), ostavio je zaista krvave tragove u Bijeljini. Odveo je mnoge ljude, među ostalima oca i sinove Komšić. Prema onome što znamo, ubio ih je na posebno surov način, tako što je pobio sinove, a ocu pucao u noge, ostavivši ga da iskrvari gledajući svoje mrtve sinove," priča Trbić.

Nekažnjeno Šešeljevo otrovno djelovanje

Trbić kaže da je Brano Šumar odveo i Asima Fidahića (Fidahićevo tijelo nakon rata pronađeno na groblju u Šapcu, identificiran je i ukopan u Tuzli, op.a.), da je odveo mnoge druge koji nisu više među živima. Zatim je krenuo u Brčko, gdje je počinio mnoge zločine, ali je tamo i izgubio život.

"Mirko Blagojević je bio komandant četnika sjeveroistočne Bosne. Oni su bili posebna vojna jedinica. Išli su i na front, ali znatno više "posla" imali su sa civilima. Kao što znamo, u Nirnbergu je osuđen na smrt Julius Štrajher (Julius Streicher) urednik nacističkog sedmičnika "Šturm", "Jurišnik" (Der Stürmer) i to zbog otrovne politike koju je propagirao u svom listu. I Šešelj je bio vrh propagandnog aparata, a njegovi četnici su bili prvi i u Borovo Selu, u Vukovaru i svuda su počinili zločine. Sam Šešelj je postrojavao čak i jedinice JNA i to neposredno prije rata. Šešeljevo otrovno djelovanje je posebna dimenzija u svemu tome. Mislim da se konačno trebala uzeti u obzir i ta vrsta priprema za rat i ratovanje," zaključuje Jusuf Trbić.