Simbolika ili akcija?

Sastanak bi, prema najavama iz Beograda, trebao biti održan u Karađorđevu, mjestu gdje se o sudbini Bosne i Hercegovine već odlučivalo. U Sarajevu tvrde da će se ipak sve odvijati u Beogradu. Ni najave iz Beograda, kao ni one iz Sarajeva, ne daju previše podataka za sliku o tome šta bi se moglo dešavati i o čemu bi mogli razgovarati bosanskohercegovački i srbijanski zvaničnici. Izvjesno, bar za sada, da će sastanak biti održan.

Članovi Predsjedništva BiH će vjerovatno iskoristiti priliku da Vučiću još jednom ponude zvanično izvinjenje za napad u Potočarima, na obilježavanju 20. godišnjice genocida u Srebrenici. Vučić će, kako je rekao, pokazati da "njegova ruka pomirenja ostaje pružena Bošnjacima", a svakako će iskoristiti i priliku da pokaže kako na pravi način dočekati goste - s pogačom i solju, ali i kako ih osigurati.

Ni rat, ni mir

Prema najavama iz srbijanskih sigurnosnih službi, sastanak državnog vrha Bosne i Hercegovine i srbijanskog premijera osiguravat će više od 1.000 policajaca, što u uniformi, što u civilu. Dunavom bi, tvrde, trebala patrolirati rječna policija, pa čak i ronioci. Da li je zaista za mir u regiji i dobrosusjedske odnose potreban takav spektakl? Almir Terzić, politički analitičar iz Sarajeva, smatra da nikome više ne trebaju ni spektakli, niti izvinjenja. Potrebni su konkretni potezi.

"Bit će dobro da sva trojica članova Predsjedništva konačne posjete Beograd, jer treba reći da mi od 2005. godine nemamo neke posebne odnose sa Srbijom u smislu održavanja redovnih kontakata, kao što smo prije imali međudržavna vijeća dvije zemlje. I problemi koji postoje između Bosne i Hercegovine i Srbije su višestruki. Radi se o neriješenom pitanju granice, neriješenom pitanju imovine Bosne i Hercegovine koja se nalazi u Srbiji i nizu drugih otvorenih pitanja između dvije države, počevši od socijalnog osiguranja i svega onog ostalog, pa evo i imovinsko-pravnih odnosa u nekom generalnom smislu", kaže Terzić i dodaje:

"Ukoliko će to biti samo protokolarna posjeta s ciljem da se uzvrati još jednim izvinjenjem premijeru Srbije, onda mislim da će uzaludno biti da tri člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine idu u Beograd. Ukoliko će to doista pokrenuti jedan novi odnos između Sarajeva i Beograda, zapravo, ako će ova posjeta u neku ruku eliminirati sve češće odnose Banje Luke i Beograda, onda je to dobar znak. Ali, ako ćemo i dalje imati više zajedničkih sjednica Vlade Republike Srpske i Vlade Srbije i ako ćemo imati redovne, gotovo sedmične posjete predsjednika Republike Srpske Beogradu, onda mislim da je to ponovno bacanje prašine u oči javnosti".

I Sarajevo i Beograd, naglašava, moraju shvatiti da moraju raditi na poboljšanju odnosa, a ne na održavanju nekakvog stanja "ni rata, ni mira". Takvo stanje, kaže, odgovara samo Banjoj Luci za jačanje veza Republike Srpske i Srbije, što se ne bi smjelo dopustiti, budući da odnosi moraju biti na nivou dvije nezavisne i suverene države, a ne države i jednog dijela, odnosno entiteta druge države.

Beograd i otklon od Dodika

Njegov novosadski kolega, politički analitičar Aleksandar Popov također smatra da Beograd mora raskrstiti s Dodikom.

"Suštinski problem je što Beograd ima jedan specijalan odnos, ne sa Republikom Srpskom, on je dozvoljen Daytonskim sporazumom, ali nekritičan odnos prema predsjedniku Dodiku koji, barem po ocjeni Zapada, djeluje kao destabilizirajući faktor na Bosnu i Hercegovinu, jer je on jedan od političkih čelnika u toj zemlji koji nije prihvatio obaveze iz prošlogodišnjeg njemačko-britanskog plana. Tako ja vjerujem da se od Beograda očekuje ono što je već davno najavljivano, čak kad je stvorena ova nova koalicija 2012., da će napraviti otklon od Dodika i njegove politike koja stalno najavljuje izlazak Republike Srpske iz Bosne i Hercegovine i govori o Bosni i Hercegovini kao o nemogućoj državi, a ne čini ništa da se od nje napravi nešto što može da funkcionira", kaže Popov. Smatra da takvo stanje pretjerano ne smeta ni drugim bosanskohercegovačkim političarima kojima "odgovara takvo stanje stvari, zato što uvijek okrivljuju jedni druge... i na taj način homogeniziraju svoje biračko tijelo".

Pitanje granice i sukcesije vidi tek kao tehnička pitanja i smatra da će se srbijanski i bosanskohercegovački zvaničnici zapravo fokusirati na stabilizaciju prilika u regiji.

"Jedna od konkretnijih stvari o kojoj bi moglo biti riječi... je konsolidacija Bosne i Hercegovine, u stvari stvaranje funkcionalne države, na čemu je insistirala i kancelarka Merkel prilikom posjete Beogradu i Sarajevu, i ja mislim da će Njemačka insistirati na tome da i domaći političari, kako je već i predviđeno njemačko-britanskim planom iz novembra prošle godine, ali i susjedi, učine sve da se ipak napravi funkcionalna država od Bosne i Hercegovine, time što bi one neke nadležnosti koje pripadaju centralnoj državi morale biti prenijete na nju, a u tom slučaju bi entiteti imali nivo regiona, kao u svakoj složenoj državi. Ja vjerujem da će to biti jedna od tema, jer Njemačka, a ni Europska unija, neće dozvoliti da se nastavi ovakvo stanje u Bosni i Hercegovini, koja je jedno krizno žarište kao i Kosovo, ali daleko duže traje i prijeti da se neke krize koje se dešavaju u okruženju, kao što je Islamska država, prelije na ove terene, što ne bi bilo dobro, a moguće je, ukoliko ovakvo stanje potraje", tvrdi Popov.

Neophodno obostrano suočavanje s prošlošću

Ono što bi se trebalo desiti u Beogradu, smatra on, je konačno, obostrano suočavanje s prošlošću, neophodno polazište za sve buduće razgovore.

"Na žalost, kada je riječ o suočavanju sa prošlošću, ja mislim da neće biti nekog većeg napretka, zato što se na ovaj način otklanja samo posljedica, a ne i uzrok, a uzrok je različito gledanje na žrtve iz devedesetih. Posebna tačka jeste Srebrenica i bez obzira na sutrašnju posjetu i sve druge razgovore sigurno je da Beograd neće nikad prihvatiti da je tamo riječ o genocidu, a bošnjačka strana će insistirati na tome i onda, od te početne tačke se neće otići dalje da se razgovara i o drugim žrtvama, na drugim mjestima, koje su se desile tokom devedesetih godina".

Nedoumice oko sastanka izazvao je i sam poziv, u Sarajevu gotovo okarakteriziran kao skandal, prema kojem protokolarno nije korektno da premijer jedne države u posjetu poziva predsjednike druge države.

Srećko Latal, politički analitičar iz Sarajeva pojašnjava: "S jedne strane je očito da postoji određena nelogičnost, međutim različiti su administrativni sistemi i sitemi vlasti u Srbiji i Bosni i Hercegovini, tako da, s druge strane, postoji logika zašto je gospodin Vučić pozvao članove Predsjedništva na ovaj sastanak. Ipak, bilo bi dobro da se to digne na jedan viši nivo, pa i da gospodin Nikolić također učestvuje u tome, a da li će se to desiti, mislim da je to, prije svega, unutrašnje pitanje Srbije".

Ko je koga zvao? Kome treba pomoć?

Nedoumice oko poziva pokušao je rasvijetliti predsjedavajući Predsjedništva Dragan Čović, koji je ustvrdio da je dogovoreno da sve samo izgleda kao da članovi Predsjedništva u Beograd idu na Vučićev poziv.

"Ovo što govorim možda nije diplomatski, ali je tako. To je zajedničko traženje rješenja. Konsultirao sam gospodina Izetbegovića i on je imao isto mišljenje, kao i gospodin Ivanić. Kontaktirali smo onda gospodina Vučića i dogovorili da bi ovo mogao biti izlaz", rekao je Čović na press konferenciji u Sarajevu, pokušavajući pojasniti ko je koga pozvao.

Čović je ustao i u odbranu svog bošnjačkog kolege Bakira Izetbegovića, ustvrdivši da je cilj posjete, između ostalog, i da se umanji pritisak na Izetbegovića nakon incidenta u Potočarima.

"Posjetom bismo malo smanjili pritisak na Izetbegovića, koji se dešava u Bosni i Hercegovini. Osobno mislim da ja moram biti uz kolegu člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine bez obzira na to kako će ko definirati tu situaciju", naglasio je Čović.

O čemu se tačno razgovaralo i da li nekoga treba braniti, bit će poznato tek nakon sastanka državnih čelnika Bosne i Hercegovine i Srbije. Javnost, baš kao i politički analitičari, se nada da u žiži sastanka neće ostati tek puki simbolizam, nova izvinjenja i objašnjenja, već konkretni potezi koji bi dvjema susjednim zemljama u svakom slučaju pomogli da unaprijede međusobne odnose, time poprave i stanje u regiji i svakako ubrzaju vlastiti put ka europskim integracijama.