Inzko: Napadači na Vučića nisu bili muslimani iz Srebrenice

Deutsche Welle: Gospodine Inzko, šta se desilo danas sa premijerom Srbije Vučićem u Srebrenici. To je prilično podiglo tenzije u javnosti u Srbiji?

Valentin Inzko: Još nisam vidio izvještaj sigurnosnih službi ali ono što sam sam danas mogao vidjeti je da su neki od učesnika na sahrani počeli bacati flaše na premijera Vučića. Poslije sam čuo da su na njega bacali i kamenje. Ali oni koji su povrijeđeni su Vučićevi tjelohranitelji. Oni su napravili zaštitni zid. Jako mi je žao što se to desilo i to upravo za vrijeme Ramazana. Razgovarao sam sa mnogim muslimanima-Bošnjacima. Jako im je žao za incident u Memorijalnom parku Potočari. Misle da su to uradili neki muslimani izvana, dakle van Srebrenice. Oni žale zbog toga i stide se.To je dobar znak jer oni sutra moraju ovdje da žive sa Srbima. Možda bi se u budućnosti ipak sve trebalo organizovati drugačije. Postoje međutim video-snimci počinilaca. Ustanoviće se odakle su došli. Ali lokalni muslimani se stide i žale zbog toga. Vjerujem ipak da to neće ostaviti trajne posljedice između Srbije i BiH, između Srba i Bošnjaka. Vjerujem da je to naprotiv bio podsticaj da se više radi na poboljšanju odnosa i da se ide dublje, ne samo formalno sarađuje već i suštinski. U tom smislu možemo izvući dobre pouke.

Kako Vi gledate na to da je premijer Srbije Vučić došao u Srebrenicu a predsjednik Republike Srpske nije?

Na dolazak Vučića gledam pozitivno. Imao je šansu da ovdje kaže istorijske rečenice. Ali ne smijemo zaboraviti da je Boris Tadić kao predsjednik Srbije prvi došao u Srebrenicu. Tada sam i sam bio prisutan. Bilo je zvižduka, ali sve je proteklo civilizirano. Znam samo da mu je jedna majka Srebrenice rekla, dobro je sine što si došao. Bio je to topao primjer i mislio sam da je prije pet godina Tadić probio led ali danas smo vidjeli da to nije tako. Opet smo vidjeli da je na Balkanu dovoljno da se desi sitnica pa da se čaša prelije i da Evropa mora posvetiti više pažnje Balkanu, bilo da se radi o BiH, Makedoniji, Srbiji.

Danas ste rekli da je Bosna puna malih Srebrenica. Šta se pod tim podrazumijeva?

Postoji Omarska, postoji Tomašica i čitav niz lokacija i malih mjesta u kojima su počinjeni strašni zločini. Ima mjesta u kojima su počinjeni i zločini nad Hrvatima i Srbima. I svaka nevina žrtva je nevina žrtva isvaka majka koja je izgubila svoga sina nosi veliku bol. Ali kada sam to rekao mislio sam da moramo udvostručiti naše napore da nađemo istinu i na bazi istine radimo na pomirenju.

Srbi od petka (10.7.) ovdje obilježavaju Petrovdanske dane. Sutra je komemoracija za 68 srpkih žrtava u selu Zalazje, 5 km od Srebrenice. Šta vi znate o tome?

Policija me je informisala da će biti komemoracija za srpske žrtve. Naravno da ima i srpskih žrtava. Ja neću sada započinjati priču ko je i kako prvi počeo. Suština je da svaka majka, koja izgubi dijete, žali i uopšte u BiH mora biti razvijena nova kultura – kultura sjećanja.

Srebreničani kažu da je datum sjećanja na žrtve pomalo nesretan, jer sve dolazi odmah nakon strašnog genocida u kojem je planski pobijeno toliko mnogo ljudi. Neki u tome vide pokušaj da se umanji zločin u Srebrenici?

Dani sjećanja na žrtve dolaze kako dolaze. Postoje svugdje žrtve ali na jednoj strani više. Ali godišnjice se ne mogu proizvoljno birati, pa ni Petrovdan koji inače pada u junu ali kod pravoslavaca je dvije sedmice kasnije. Ali mi moramo ovdje razviti kulturu sjećanja i s tim u vezi uvijek mislim na Njemačku. Naredne sedmice sam ponovo u Berlinu. Berlin je pun spomenika, Jevrejima, Sintima, Romima, homoseksualcima. Njemačka je time samo postala jača. Mislim da se od Njemačke može puno naučiti.

Kancelarka je u četvrtak (9.7.) bila u Sarajevu. Kakva je sudbina njemačko-britanske inicijative za BiH, nakon što je Dodik odbacio reformsku agendu?

Nadam se ipak da će ona biti potpisana, od strane svih 14 strana, kao što je bilo u februaru. Angela Merkel je političarima u BiH rekla, vi ste dobrodošli, vrata su Vam otvorena. Ja sam ubijeđen da će uskoro stići čuveno pismo iz Brisela, sa kandidatskim statusom za Bosnu. Ne govorim o članstvu, već o statusu kandidata, koji je jako važan, jer nakon toga dolazi status tranzicije i preobražaja zakona. A na prvom mjestu je pravna država. Građani je žele ali investitori ne ulažu u nesigurnu državu. Zato bi prioritet svih prioriteta morala biti ekonomija i pravna država.

Koliko će OHR ostati još u BiH?

Nadam se kratko. Ali ako postoje napetosti, ako neko želi razoriti državu BiH ili Dejtonski sporazum, OHR će biti ojačan.

Vi još imate Bonske ovlasti?

Imam ih. U prošlosti smo ih manje koristili. Ali možda se to promijeni.

Smatrate li da je u redu bilo što ste premalo koristili ovlasti?

Jedno vrijeme sam to smatrao ispravnim ali momentalno vjerujem da to nije ispravno. Moramo početi da mislimo na alternative.

I sada kada je Dodik reformskoj agenda za put u EU rekao jasno “Ne!”?

Mislim da posljednja riječ još nije izgovorena. Kada RS dobije novac koji joj je potreban, onda će vjerovatno doći i do potpisa. Ali to je nešto, što trebate da pitate visoku predstavnicu EU, a ne mene, Valentina Inzka.