Povratak u Siriju pod svaku cijenu
12. maj 2019
Spartanski uređena prostorija je zablistala kada je u nju ušao 24-godišnji Basam H. Njegovo dobro raspoloženje se širi prostorom. Basam je sretan jer se zajedno sa svojom obitelji smije vratiti u Damask. Nalazimo se u prostorijama jedne humanitarne organizacije u Bejrutu. Basam, koji ne želi da mu objavimo puno ime i prezime, objašnjava zašto ga raduje vijest o povratku kući iako to trenutno mnogi drže za lošu ideju. "Libanon nikad neće biti moja domovina. Sirija je moj dom”, kaže Basam.
Unatoč upozorenjima prijatelja kako to možda i nije najbolja ideja, Basam kaže: „Odluka je pala. Mi idemo kući". „Mi" to je njegova obitelj: 47-godišnja majka, 21-godišnja sestra i on. Njegova sestra nakon osnovne škole u Siriji više nije pohađala nastavu. Otac je umro još 2000., davno prije izbijanja rata u Siriji. Basam i njegova obitelj su Palestinci koji su do izbijanja rata živjeli u izbjegličkom kampu Jarmouk, južno od Damaska. Tamo su im susjedi bili baka i djed. „Nedostaju mi. Obitelj je najvažnija stvar na svijetu", kaže Basam. Dvije godine nakon izbijanja rata, 2013., mala obitelj je s nekoliko torbi i 500 dolara u džepu, napustila Siriju. U Libanonu su htjeli ostati nekoliko mjeseci. No sada su ovdje gotovo sedam godina.
Obiteljska podrška
Basam i njegova obitelj otada žive na jugu Libanona, također u jednom izbjegličkom kampu za Palestince. Situacija je ovdje katastrofalna: siromaštvo i nasilje. Na početku su se još smjestili kod rođaka. Od novca koji Basam zaradi kao ispomoć u jednoj humanitarnoj organizaciji, obitelj si može priuštiti mali stan s jednom sobom i kupaonicom. „U Siriji smo imali kuću i mnogo prijatelja. Ovdje se ne družimo s nikim. Tu smo stranci", kaže Basam.
Atmosfera u Libanonu je napeta. Dolaskom izbjeglica nastao je pritisak na tržište rada a drastično se smanjio i broj pristupačnih stanova. A mnogi Libanonci krive izbjeglice za loše stanje u zemlji. Ovdje boravi oko 950.000 izbjeglica iz Sirije ali Visoko povjerenstvo za izbjeglice Ujedinjenih naroda (UNHCR) vjeruje da je pravi broj mnogo viši.
Djed i baka kod kuće tvrde da je njihova kuća još u dobrom stanju. Unatoč tomu što su se oko Jarmouka vodile žestoke borbe. No sirijska humanitarna organizacija Sawa for Development and Aid sa sjedištem u Bejrutu upozorava na to da informacije rodbine često nisu u potpunosti pouzdane. „Mnogi iz straha od vlasti ne govore otvoreno preko telefona", kaže Elena Hodges iz Sawe. Već se dogodilo da su se neki, pouzdavajući se u pogrešne informacije, uputili u Siriju.
Strah od otvorenog razgovora
I Basam je čuo da su neki bili zatvarani i mučeni nakon povratka u Siriju. Ali smatra da se to njega ne tiče. „Moja rodbina se raspitala u Damasku i rekla mi da se ne nalazim niti na jednoj listi. Ja se ne moram brinuti", uvjeren je.
Liste, to su zloglasni popisi sirijskih sigurnosnih službi. Preko tri milijuna Sirijaca se nalazi na tim listama, posvjedočio je nedavno, na Zapad prebjegli, bivši šef obavještajne službe sirijskog zrakoplovstva, Jamil Hasan. Povratkom posebice oporbeni političari i njihovi članovi obitelji riskiraju zatvor, mučenje i ucjene. „Oni koji stoje na listama su sigurno nešto zgriješili", kaže Basam i dodaje: „Bili su politički aktivni. Meni je moja obitelj važnija. I uvijek mi je govorila da se držim podalje od politike", uvjeren je Basam.
I očito je u tom trenutku svjestan da to znači pomanjkanje političkih sloboda i pritisak vlasti. No on je svjestan i rizika. I sretan je zbog toga što je Bašar el Asad još uvijek na vlasti. Dalje ne želi pričati. Basam se želi prilagoditi samo kako bi povratak u Siriju uspio.
Libanon želi vratiti Sirijce
A izbjeglice poput Basama raduju libanonske vlasti koja bi što prije htjela da se Sirijci vrata kući. Neki ministri su već bili u Damasku i pregovarali o povratku. Osim toga, jednom mjesečno besplatni vladin autobus vozi za Siriju s onima koji se žele vratiti.
Prema informacijama vlasti u Bejrutu, prošle se godine u Siriju vratilo oko 50.000 izbjeglica. I to uglavnom zato jer nisu imali čime platiti boravišnu dozvolu. Mnogi su državi Libanon dugovali mnogo novca a dug im je povratkom oprošten. Vlasti u Libanonu su sa sirijskim vlastima navodno dogovorile da se ove izbjeglice ne diraju.
Organizacije za zaštitu ljudskih prava međutim tvrde da libanonske vlasti ne surađuju kada su u pitanju informacije o ovim navodno, dobrovoljno, vraćenim izbjeglicama. Informacije koje bi služile tomu da se provjeri što se zaista dogodilo s povratnicima. Basam i njegova obitelj sami žele organizirati povratak u trenutku koji sami odaberu.
Sirija ne prima sve natrag
„Mislim da je sirijskim vlastima svejedno što Libanon želi. Jasno je da Damask ne prima sve izbjeglice natrag", kaže Diana Semaan iz Amnesty Internationala. Dobrodošli su samo oni koji čvrsto podržavaju režim. Bašar el Asad je još 2017. izjavio kako je Sirija u ratu doduše izgubila mnoge građane i infrastrukturu ali da je istodobno dobila „zdravije i homogenije" društvo.
Spadaju li Basam i njegova obitelj u to „zdravije i homogenije" društvo? Basam ne očekuje nikakvu pomoć. On samo želi nastaviti život i izgraditi egzistenciju u Siriji. „Sigurno će mi trebati vremena da se snađem ali to će ići brzo", uvjeren je. I on je doduše čuo da gotovo da i nema struje, vode tek tu i tamo i o dugim redovima za benzin i plin. Ali to će se uskoro popraviti. I osim toga, oni koji su uveli vjeru u rat bi sada trebali obnoviti zemlju. Tko bi to trebao biti, na to pitanje ne odgovara. Razgovor s Basamom protječe u rasponu između totalne otvorenosti i distance.
O nekoj sigurnosti u Siriji trenutno ne može biti ni govora. Posebno ne o sigurnosti bez straha. No to su preduvjeti za ponovnu homogenizaciju društva. „Sirijski saveznik Rusija ne vrši nikakav pritisak na Damask da reformira svoje obavještajne službe. I to pokazuje da Sirija nikad neće biti sigurna", kaže Diana Semaan iz Amnesty Internationala.
No Basama to previše ne uzbuđuje. „Ja se vraćam u Siriju, kud puklo da puklo".