Trudna otputovala u Siriju
10. april 2019
Loše stvari se uvijek događaju drugima, nikada meni. Otprilike tako je mislila Janina Findeisen kada je odlučila da otputuje u krizno područje, usred sirijskog građanskog rata. Razlog: Ekskluzivni materijal iz prve ruke od terorista i džihadista koji su jačali u haosu građanskog rata.
Kontakt sa ovom grupom navodno je uspostavila Laura, bivša školska drugarica iz domovine. Laura je prethodno prije deset godina otputovala u plemensko područje Vasiristan, posvetila se džihadu i nikada se više nije vratila u Njemačku.
"To je trebao biti debitantski film, priča o prijateljstvu sa Laurom", kaže novinarka u razgovoru za DW.
Bilo je to u jesen 2015. godine. Findeisen sa Laurinom majkom putuje u tursku Antakyu. Tamo je čekaju krijumčari ljudima koji je trebaju odvesti do Laure. Situacija na granici je uzavrela, granični službenici tuku izbjeglice, u blizini padaju bombe. Laurina majka odlučuje da se vrati. Findeisen, koja je u visokom stadiju trudnoće, vozi dalje unatoč svim upozorenjima. "Postojala je sigurnosna garancija, koja je zaista značila sigurnost. Ona je za mene imala značenje. To je iz današnje perspektive bilo naivno, ali u tadašnjem trenutku ja sam to procijenila drugačije", objašnjava ona svoju odluku.
Riječ prijateljica kao garancija sigurnosti
"Postoje sigurnosne garancije za novinare u određenim slučajevima. Sigurnosnu garanciju u mom slučaju meni je poslala moja prijateljica mailom. To se baziralo na povjerenju. Njena riječ je meni u tom momentu bila dovoljna", objašnjava Findeisen.
Garancija o sigurnosti je za početak dovoljna. Krijumčari je vode na sjever Sirije. Tamo susreće svoju prijateljicu, provodi s njom osam dana. Findeisen se zaista može nadovezati na zajedničke školske dane provedene u Bonnu sa sadašnjom džihadistkinjom. "Ona je još uvijek bila moja prijateljica, poznavale smo se već dugo. Naravno dogodilo se mnogo toga da bih mogla reći da je bilo kao prije. No, mi smo imale odnos zasnovan na povjerenju. To je bila baza na koju smo se oslonile i zbog koje je uopće došlo do putovanja."
Prijateljice mnogo razgovaraju. Janina vodi intervjue sa prijateljicom i jednim komandantom Al Nusra Fronta bliskog Al-Kaidi, kojem pripada i Laura. To je teroristička grupa koja će je kasnije oteti.
Voze se kroz okolicu. Janina se ne brine. "Vozili smo se kroz sjever Sirije, Idlib, a ja sam snimala kroz prozor našeg automobila situaciju na ulicama, na različitim kontrolnim punktovima, u predgrađima koja su bombardirana", priča Janin.
Kada je Janina sakupila dovoljno materijala za njen film, oprašta se od svoje prijateljice i taksijem vozi u pravcu turske granice. Jedan borac iz Laurine grupe je prati. Kratko prije granice auto biva zaustavljen: "Već prije toga sam imala čudan osjećaj. Taxi je vozio malo presporo, malo prebrzo i onda je zaustavljen od strane više muškaraca sa maskama i kalašnjikovima", priča ona za DW. "Oni su izvukli vozača i suvozača iz auta i ušli u auto. Onda je jedan od boraca sjeo pored mene. U tom trenutku sam imala neopisivi strah, ali sam istodobno bila potpuno mirna, jer sam shvatila da ne mogu ništa uraditi."
Deutsche Welle kao veza sa vanjskim svijetom
Otmičari su Janin stavili povez na oči i nastavili voziti dalje. Bio je to prvi od 351 dana zatočeništva. Ona je tokom tog vremena svakih nekoliko mjeseci prebacivana u drugu kuću - promijenila ih je ukupno osam. Uvijek zavezanih očiju kako ne bi primijetila gdje se nalazi.
Ona se prilagođava i čini ono što joj je naređeno: mirna je, ne viče, ne pokušava bježati. Donose joj hranu i odjeću, sobu ne smije nikada napustiti. Kada se seli stavljaju joj povez preko očiju koji smije skinuti tek kada je u novoj kući. U jednom trenutku su joj donijeli mali televizor u sobu. Kada ima električne energije ona gleda Deutsche Welle. To je njena jedina veza sa vanjskim svijetom.
Kako se približava datum njenog porođaja, Janin postaje sve manje strpljiva. Više puta simulira trudove u nadi da će je odvesti u bolnicu. Uzalud. "Otmičari su mi onda doveli ginekologinju sa sjevera Sirije", kaže ona. "Oni su joj oteli muža kako ona ne bi ništa ispričala i kako bi se punim angažmanom pobrinula za porod. Rekli su joj ako se meni ili djetetu nešto dogodi da će umrijeti njen muž. Ona mi je to tokom jedne posjete u suzama priznala."
Janina je uplašena, ali ipak vjeruje da će sve biti dobro. Ona nema izbora. Doktorica također nema izbora. "Otmičari su svakog trenutka bili spremni da mi pred upaljenim kamerama odrube glavu. To je bilo potpuno jasno."
Kako izdržati jedan takav pritisak? "Gledajući Deutsche Welle", odgovara novinarka i smije se. "Pokušala sam da se držim svojih najljepših sjećanja. Mog djetinjstva, moje mladosti, mog dosadašnjeg života kojeg sam vodila u savršenoj sigurnosti i prosperitetu. To sjećanje sam prizivala svaki dan. Prvo sam brojala sate, a onda dane. U jednom trenutku sam izbrojala 100 dana."
Put kući
Nakon 11 mjeseci zatočeništva dogodilo se neočekivano: maskirani muškarci su upali u kuću u kojoj je Janin zatočena. Glasno su dozivali njeno ime i izvukli je vani. Mlada majka je zbunjena, ne razumije šta se događa. "Mislila sam da je to jedna druga grupa džihadista koja me želi preuzeti", kaže ona. "Nisam mislila da je to oslobađanje. Mislila sam da je to nova otmica."
Oslobodioci su navodno borci druge Al-Nusra grupe. Oni žele biti iza garanicije o sigurnosti i održati svoju riječ. Nakon skoro godinu dana! Tako je barem Janin ispričano kasnije. Oni joj skidaju povez sa očiju i odvode je sa njenim sinom do auta i odvoze je direktno na tursku granicu. Tamo je čekaju njemačke sigurnosne službe. Majka i dijete su konačno na sigurnom.
Krenuti u odmaklom stadiju trudnoće u Siriju. Danas ona zna: Bila je to greška. Nakon povratka je napisala knjigu o teroristima. "Pisanje mi je pomoglo da preradim doživljeno", kaže ona.