Postoji li makedonska manjina u Grčkoj?
12. april 2019
Sudnica u sjevernogrčkom gradu Seru neuobičajeno je puna. Ljudi se guraju na klupama, a svuda okolo stoje naoružani policajci. U optužnici se pak ne radi o silovanju, niti o ubistvu. Radi se o jednoj riječi: dopia. Dopia na grčkom znači lokalno, a u sjevernoj Grčkoj je to sinonim za slavensko-makedonski jezik koji aktivno koristi dio stanovništva koja sebe naziva slavensko-makedonskom manjinom.
Priča o makedonskoj manjini je za mnoge u Grčkoj tabu tema. To je postalo jasno tek nedavno, kada je BBC objavio članak pod nazivom „Grčka nevidljiva manjina - makedonski Slaveni“. Političari su zbog članka bili ogorčeni, a korisnici na društvenim medijima su javno iskazali svoju ljutnju. Dimitris Karamitsos-Tziras, grčki ambasador u Londonu, je čak napisao pismo BBC-u optužujući ga za pogrešno predstavljanje istorijskih činjenica.
Sistematsko ugnjevatanje
Sud u Seru odlučuje o slučaju lokalnog kulturnog udruženja čiji članovi izvode slavensko-makedonske plesove i pjevaju na makedonskom jeziku. Taj slučaj u Grčkoj dotiče neugodno i nepokriveno poglavlje novije istorije, prenosi Nikos Sakellarios, član ove nacionalne manjine u Grčkoj. Još od pedesetih godine prošlog vijeka grčka država vrši pritisak na slavenske Makedonce. Tako je bilo i u njegovom rodnom gradu, priča Sakellarios: "Jednog ljetnog dana 1959. godine u grad su došli naoružani vojnici. Okupili su ljude na tržnici i svi su se morali zakleti da više neće govoriti svoj jezik“.
Danas, teško da se iko usuđuje da stoji iza svojih slavensko-makedonskih korijena. O kojem broju ljudi je riječ još uvijek je nejasno. „Imamo najviše oko 6.000 glasača. Ali ima još više ljudi koji i dalje njeguju svoju kulturu u sjevernoj Grčkoj“, objašnjava Evaggelia Apsis iz stranke "Vitožito" ili "Ouranio Toxo", koja se zalaže za prava slavensko-makedonske manjine. Problem je što se mnogi ljudi boje da javno priznaju svoj identitet. Ali tu se radi o tome da se njeguje i vrednuje bogatstvo kulturne različitosti čitave regije, govori Sakellarios: „Mi smo grčki državljani. Plaćamo poreze i poštujemo državu. Želimo samo da živimo svoju kulturu i pjevamo naše pjesme.“
Odbrana: dva svjedoka. Optužba: pet.
Ali koliko je to teško pokazuje i suđenje u Seru. Taj dan je došlo do žestoke svađe između lingvistkinje koja je nastupala kao svjedokinja na strani odbrane i advokata na strani optužbe. Lingvistkinja je tvrdila da je pojam „dopia“ sinonim za slavensko-makedonski jezik. Međutim, optužba joj predbacuje da nije dovoljno obrazovana. Predsjedavajuća sutkinja prekida suđenje. „Neka Vas bude sram!“, uzvikuje jedan od advokata svjedokinje; „Idiotkinja!“, dodaje drugi iza njega. Policija nakon toga okružuje pripadnike slavensko-makedonske manjine.
„Kada se u sjeverno-grčkim selima čuje riječ „dopia“, svako zna da se radi o slavensko-makedonskom jeziku“, objašnjava Kostas Demelis, advokat odbrane. Ali sud mu ne olakšava da to i dokaže. Jer, optužbi je dozvoljeno da ima pet svjedoka, a odbrani samo dva.
„Koji je lokalni jezik u Seru?“ pita sutkinja po ko zna koji put. Svjedoci potvrđuju: grčki. Svi su svjesni da je to prazna priča, jer jedno ne isključuje drugo. Pitanje koje visi u zraku sudnice je sljedeće: Da li je slavensko-makedonska kultura dio Grčke?
„Moj djed, pradjed i moj čukundjed nisu došli ovamo iz neke druge države. Oni su ovdje uvijek živjeli“, govori Nikos Sakellarios. Ali u Grčkoj se o ovome ne priča – kako u školama, tako ni u medijima. „Ne postoji kritično suočavanje sa nedavnom istorijom“, dodaje on.
Šta čini manjinu, manjinom?
Istovremeno, grčka država sama je prikupila podatke koji ukazuju na postojanje slavensko-makedonske manjine, objašnjava Konstantinos Tsitselikis, profesor ljudskih prava u Solunu: „Godine 1951. je na popisu stanovništva postavljeno pitanje: 'Koji je vaš maternji jezik?‘. Na osnovu tih podataka i nedavnih naučnih dokaza dokumentovano je postojanje "slavenskog jezika" u sjevernoj Grčkoj i na osnovu toga se može vidjeti lingvistički kontinuitet ", kaže Tsitselikis.
Iako država ne mora priznati manjinska obilježlja kao što su jezik i etnički identitet, ovo nužno utiče na činjenicu da ova nacionalna manjina postoji: „Postojala je presuda u sporu između Grčke i Bugarske o pitanju: 'Ko su manjine?' Međunarodni sud pravde u Hagu došao je do zaključka 1930. godine: Manjina nije pravno pitanje, već pitanje činjenica“, objašnjava Tsitselikis za Deutsche Welle.
Škakljive teme u izbornoj godini?
Sada se čeka na odluku suda u Seru. „To će se desiti za nekoliko mjeseci“, objašnjava advokat odbrane Kostas Demelis. Ali on ne gaji velika očekivanja. „Način na koji je proces vođen pokazuje da je odluka već donesena“, tvrdi on. Kada je riječ o tabu temama, u izbornoj godini se koristi "teško naoružanje".
Diskusija o slavensko-makedonskoj manjini je samo jedan od mnogih aspekata sa kojima se Grčka ipak mora suočiti nakon što je potpisala Prespanski sporazum. Situacija je složena i proces u Seru je samo prvi korak u približavanju ove teške teme predmetu javne rasprave. I antropolog Fabio Mattioli sa Univerziteta Melbourne o tome želi jedan otvoren dijalog. On je istraživao region i poznaje situaciju: „U Grčkoj je bilo, a i danas ima ljudi koj ise identifukuju kao Makedonci“.
Mnoge njegove kolege ne žele davati izjave o ovoj temi. Boje se posljedica. Kada Mattioli uzme u obzir tvrdi stav grčke politike i društva, on ipak ima razumijevanja za šutnju svojih kolega. Ali prihvaćanje etničkog diverziteta regiona može donijeti prvenstveno jedno: slobodu. „Ako stvorite okvir u kojem ljudi imaju slobodu da se izraze i budu ono što žele da budu, u konačnici će svako imati koristi."