Dugo vremena se nije čula nijedna dobra vijest sa Balkana, a posebno sa područja bivše Jugoslavije. Činilo se da su stari i nikad do kraja riješeni problemi između novonastalih država u regiji zaglavili u „Hladnom miru". Kolateralna šteta raspada drevne Titove imperije bio je i spor između Atine i Skoplja oko naziva Makedonije.
Nakon konačne ratifikacije bilateralnog sporazuma o rješavanju ovog spora, počele su da pršte pohvale i počasti za bivše protivnike. Večeras će na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji premijerima Grčke i Sjeverne Makedonije Alexisu Tsiprasu i Zoranu Zaevu biti uručena nagrada Ewald-von-Kleist za međunarodno razumijevanje i suzbijanje konflikta. Obojica su i zvanično nominovani za Nobelovu nagradu za mir.
Atina doprinijela miru
Ovo je prvi put da je Atina dala važan doprinos u rješavanju sukoba u jugoistočnoj Evropi. Možda je ovo prvi put i da je Grčka postigla kompromis sa susjedom, bez da je za to bio potreban rat ili prisila. Uprkos ogromnom političkom otporu unutar zemlje i odbacivanju sporazuma od strane konzervativne opozicije, vladajuća ljevičarska stranka Siriza sa premijerom Ciprasom na čelu, uspjela je da napravi malo čudo. To je zakašnjeli, ali ubjedljivi korak u pravcu savremenog političkog menadžmenta, gdje je traženje i pronalaženje kompromisa samo po sebi razumljivo.
Za razliku od Sjeverne Makedonije, Grčka je dugo članica NATO-a, EU i Eurozone. Izgledalo je kao neugodan anahronizam da Grčka decenijama odbija da prizna ime malog, slabijeg susjeda, tvrdeći da samo ona ima pravo na nasljeđe Aleksandra Velikog. Sva sreća pa je zagubljen testament antičkog makedonskog kralja! I sva sreća što moderne države vode politiku zasnovanu na današnjim učincima, a ne na istorijskom nasljeđu.
Model za rješavanje sporova?
Rješavanje spora oko imena čini Sjevernu Makedoniju društveno prihvatljivom za NATO i EU, ali to automatski ne znači da je ona zrela za članstvo. Okončanje spora oko imena, Grčku čini pozitivnim faktorom u jugoistočnoj Evropi, ali ne automatski i stabilizirajućom regionalnom silom. Ali dinamika, nastala razumijevanjem novih partnera, mogla bi se odraziti i na druga razmimoilaženja u regiji: na zamrznute linije fronta između Srbije i Kosova ili na vječne sporove između Grčke i Turske.
Čak bi i kiparski Grci i Turci mogli iz toga nešto naučiti. Uostalom, sve ove zemlje imaju obavezu da budućim generacijama osiguraju mirno okruženje i regionalnu saradnju. A ko bi prije godinu dana mogao i pomisliti da će se Sjeverna Makedonija i Grčka odvažiti na novi početak!