Posljedice "turbo-kapitalizma"

U Bangladešu su vlasnici tvornica tjerali svoje šivaćice da rade u ruševnoj tvornici. U Turskoj su se vlasnici nekadašnjih državnih rudnika hvalili da su troškove eksploatacije rude smanjili za četiri petine. Oba puta je profit išao na račun sigurnosti, a katastrofe nisu izostale. Za Reinera Hoffmana, netom izabranog šefa Saveza njemačkih sindikata, te katastrofe se nisu dogodile tek slučajno. "To nam pokazuje da je u tim zemljama potrebna takva zdravstvena i zaštita na radnom mjestu, koja sadrži standarde kako se takve katastrofalne nesreće ne bi mogle dogoditi."

Sindikalne predstavnike na Svjetskom kongresu Međunarodne konfederacije sindikata (MKS) čeka puno posla, koji u Njemačkoj ostaje skoro nezamijećen. Jer u Njemačkoj se poslodavci sve u svemu mogu pohvaliti dobrim iskustvima u kontaktu sa sindikatima. To socijalno partnerstvo je značajno doprinijelo rastu i blagostanju. U drugim regijama je situacija potpuno drukčija, jer su sindikati pod velikim pritiskom, ako se i uopće mogu organizirati.

"U Tennesseeu, u gradu Chattanooga, je Volkswagen htio uspostaviti radničko vijeće. Uposlenici i sindikati su bili za. Ali je to propalo zbog zakonodavstva američke savezne zemlje Tennessee, koje je rigorozno prema sindikatima", navodi Reiner Hoffmann u razgovoru za Deutsche Welle i dodaje da takvih primjera, nažalost, još uvijek ima previše svugdje na svijetu.

Ni u Njemačkoj nije zlato sve što sja

"U Njemačkoj je puno, puno lakše organizirati radničko vijeće. U SAD-u se pokušava masivno spriječiti ulazak predstavnika sindikata na teren, na kojemu se nalazi poduzeće", kaže Hagen Lesch, koji je u Institutu njemačkog gospodarstva zadužen za sindikate te za radničke plaće i tarifnu politiku.

Ali, nažalost, ni njemački model socijalnog partnerstva se ne može svugdje u svijetu primijeniti za etabliranje sindikata. Jer, ni u Njemačkoj nije zlato sve što sija. I u Njemačkoj postoje pokušaji poslodavaca da izigraju važeće tarifne ugovore i radnicima plaćaju manje, nego što im je propisano prema zakonu, kao što postoje i udruge poslodavaca, koje dopuštaju članstvo poduzeća, koja se nisu obvezala poštovati tarifne ugovore, navodi Reiner Hoffmann.

Mnoge zemlje u razvoju i ubrzanom razvoju u međuvremenu bilježe visoke stope gospodarskog rasta. Ali je to povezano i sa sve većim razlikama u prihodima, žali se Međunarodna konfederacija sindikata. Dodaje se da se siromaštvo manje povuklo nego što je to bilo moguće. Stoga MKS zahtijeva da te zemlje za uzor uzmu one zemlje u kojima su razvijeni socijalni sustavi, kao na primjer skandinavske zemlje.

Najgori šef na svijetu

"To je jedan od glavnih zadataka sindikata, da se u zemljama u usponu pobrinu da blagostanje poprilično pravedno bude raspoređeno", kaže Hagen Lesch. Međunarodna konfederacija sindikata, međutim, sa zabrinutošću promatra stanje s uposleničkim statusom, pri čemu je sve manje regularnog zapošljavanja, odnosno stalnih radnih mjesta. Također se, prema navodima MKS-a, u svijetu mogao uočiti sve veći broj lanaca koji iskorištavaju radnike.

Sindikati, to je barem jasno, moraju pokušati biti ukorak s globaliziranjem proizvodnje i distribucije, "kako bismo na kraju dana imali uvjete u kojima nema prljave konkurencije u međunarodnom lancu vrijednosti. Prljave konkurencije, koja se temelji na najbjednijim radnim uvjetima, najlošijim plaćama i s radnim i zdravstvenim uvjetima, koji su za katastrofalni za radnike, i koji u najgorem slučaju, kako smo sada vidjeli u Turskoj, vode u smrt."

Na web stranici Kongresa svatko može glasovati za najgoreg šefa na svijetu (Worst Boss in the World), a izabrati se može između devet menadžera, počevši od Jeffa Bezosa iz Amazona, preko Lloyda Blankfeina iz poduzeća GoldmanSachs, pa sve do medijskog mogula Ruperta Murdocha ili šefa Samsunga, Lee-a Kun-He-a.