Ponovo "umiru" njemačke šume
3. august 2019
Njemačka savezna ministrica poljoprivrede oglašava uzbunu. "Kada se šuma trese" naslov je njene gostujuće kolumne objavljene u četvrtak u dnevnom listu "Die Welt". Stanje u kome se nalaze njemačke šume je dramatično, osnovna je poruka članka.
One nešto starije ovaj alarmizam podsjeća na rane osamdesete. Već tada su apokaliptičari predskazali da će se kraj njemačkih šuma dogoditi najkasnije 2010. godine. Njemačka pošta je 1985. godine razveselila kolekcionare posebnom markicom "Spasite šumu", na kojoj je veliki sat pokazivao tri minute do dvanaest sati. A "umiranje šuma" postao je međunarodno korišteni izraz.
Uvijek iste slike
Njemačka šuma još uvijek je tu. S jedne strane, situacija nikada nije bila tako dramatična kao što se u to vrijeme predstavljala. Tadašnje slike brdovitih obronaka na kojima se moglo vidjeti samo uginulo drveće, poticale su iz nekoliko područja Harza i Erzgebirgea - koja su se nalazili blizu termoelektrana.
Zbog čega se, s druge strane, protiv uzroka tadašnjih šteta, takozvanih "kiselih kiša", moglo uspješno boriti. Desumporizacija dimnih plinova u termoelektranama, katalizatori za automobile na benzinski pogon, sve veća ograničenja za sisteme grijanja u kućama - sve se to u to vrijeme politički brzo pokrenulo. Nijemci i šuma - to je tradicionalno emocionalno blizak odnos. Taj problem nije mogla zaobići ni tadašnja vlada kršćanskih demokrata i liberala predvođena Helmutom Kohlom.
S trenutnim problemima šume,borba protiv uzroka će biti mnogo teža. Jer, drveće se trenutno već drugu godinu zaredom suočava sa posljedicama ekstremne suše. A to da padne više kiše ne može odlučiti savezna vlada - čak iako bi kancelarla bila iz redova Zelenih.
Izraz "umiranje šuma" i dalje ostaje pogrešan
No, izraz "umiranje šuma", koji se ovih dana ponovo inflatorno koristio u njemačkim medijima, i dalje je pogrešan kao što je bio i prije 35 godina. Pogled na samo nekoliko brojki pokazuje da je tek manje od jedan posto šumske površine trenutno ogoljeno, jer su oluje obarale drveće ili su ga štetočine i suša dovele do ugibanja. Količina ovog "oštećenog drveća" znatno je veća nego ranijih godina, ali ipak pokriva tek trećinu onoga što se obično u toku dvanaest mjeseci posiječe.
Iz toga je jasno: problemi šuma su prije svega problemi vlasnika šuma. Oštećeno drvo na tržištu svakako postiže niže cijene od zdravog drveta. A za prijevremeno pošumljavanje treba mnogo novca – prije svega tokom sušnih ljeta, kada se mlade biljke moraju zalijevati, kako se ne bi odmah osušile. Najveće štete (kako od naleta vjetra, tako i proždrljivog potkornjaka uslijed suše) evidentne su na smrekama – privrednoj okosnici vlasnika njemačkih šuma.
Od „drvnih polja" nazad u šumu
Najmanje šuma u Njemačkoj danas su prirodne „prašume“. Njemačka šuma - polovinom u privatnim rukama, a polovinom u vlasništvu saveznih pokrajina i komuna – u pravilu je privredno zemljište od koga se očekuje da donosi profit. To objašnjava zašto je u Njemačkoj toliko puno brzorastućih stabala smreke i što uopće većinu šuma čine neprirodne monokulture.
Upravo tu se krije izazov za budućnost: prirodna mješovita šuma mnogo je otpornija - kako protiv štetočina, tako i protiv ekstremnih vremenskih prilika. Njena funkcija kao odmarališta za ljude i kao nužnog skladišta za milione tona ugljičnog dioksida je pak ista. Takva šuma samo jedno ne može učiniti: donijeti istu dobit kao i dosadašnje šume.
I tako bi se moglo dogoditi, kao što se to uvijek događa, kada se mora obaviti neki zadatak koji se ne isplati nikome: država to mora učiniti. Ili će ona podržati one koji će to ipak uraditi. Neosporno je tek da njemačka šuma mora dalje živjeti.