Zelena lekcija za ekonomiju

Oko 20 rukovodilaca iz raznih kompanija stoje u sred šume i gledaju u trulo stablo pokriveno mahovinom. Jedva da ima zvuka, osim tihog šuštanja lišća ispod cipela i pjesme ptica.

Muškarci i žene očigledno uživaju u mirnom trenutku. Ali, nisu ovdje da se zbliže sa prirodom. Žele da saznaju kako njihov posao može da preživi rast konkurencije i globalizaciju, i izbjegne doprinošenje trošenja prirodnih resursa.

Rukovodici mahom iz regionalnih kompanija srednje veličine, nadaju se da će naći odgovor među decenijama starim stablima na jugu Njemačke, u Minhenu.

Šetnja kroz šumu jeste dio seminara ekonomskog filozofa Fridriha Glaunera i stručnjaka za šume Rajnera Kanta. Koriste drveće kao učitelje ekonomije.

Potrošnja, konkurencija i kolaps

Jutro prije šumske ekspedicije, učesnici seminara sjede zajedno u tradicionalnom bavarskom restoranu. Uz džinovske perece i kafu, uče o novom ekonomskom modelu – i kraju svijeta.

Filozof Glauner sa Univerziteta u Tibingenu kaže da je novi ekonomski koncept očajnički neophodan zato što se „bliži kolaps". Ljudi kolektivno trče u ambis kao leminzi, upozorava Glauner.

„Iako ima smisla na pojedinačnom, racionalnom nivou da se juri maksimiziranje profita, to ipak ima destruktivan uticaj na naše društvo", kaže on. „To vodi ka prekomjernoj eksploataciji prirodnih resursa i rastu nejednakosti. U prošlosti, ovo su bila dva glavna razloga zbog kojih se društvo srušilo", objašnjava Glauner. Rukovodioci se nervozno pomjeraju na svojim stolicama oko teških drvenih stolova. To je apokaliptična poruka za svariti uz jutarnju kafu.

Dok neki djeluju kritički nastrojeni, drugi klimaju glavom. Dolaze iz različitih industrija, od prirodne kozmetike do 3D štampanja i galvanizacije (nanošenje zaštitnog sloja cinka na gvožđe ili čelik). Ipak, ujedinjeni su njihovom potragom za održivim poslovnim modelom.

„Mi radimo sa malim poljoprivrednicima i prirodnim resursima širom svijeta", kaže zaposlena u kompaniji za proizvodnju prirodne kozmetike Gabrijela Polt. „Željela bih da saznam kako možemo poboljšati naše procese proizvodnje – ne samo zbog prirode, već i zbog ljudi."

Filozof predlaže novo stanje uma. Za razliku od jednostavne jurnjave za profitom, on kaže da bi kompanije trebalo da razumiju da su dio šire slike, i da bi kao takve trebalo da se fokusiraju na kreiranje proizvoda i usluga od kojih mušterije, osoblje i svi oni u datom lancu snabdijevanja imaju koristi.

Trgovinski odnosi između gljivica i drveća

U šumi, na maloj čistini okruženoj smrekom, jelom i brezom, Kant pruža praktične i konkretne primjere Glaunerove apstraktne teorije.

Kapitalizam živi od konkurencije, kaže on. Ali, u prirodi su najvažnije saradnja i komunikacija. To nije nova ideja – već oko Darvinovog doba, teorije rivaliteta evolucije dale su pretpostavku da je saradnja važnija od konkurencije.

Kant upire prstom ka zemlji – mikoriza, na primjer, predstavlja simbiozu između gljivica i drveta. Gljive rastu kao paukova mreža oko korijena stabla, snabdijevajući ga vodom i hranljivim materijama iz zemlje. Zauzvrat, drvo zadržava energiju Sunca za sebe i gljivice. Sve je u davanju i dobijanju. Ali, ukoliko jedan od partnera ne ispunjava svoj dio, mogu da uđu u teške pregovore.

„Jedno drvo može da radi zajedno sa nekoliko mikoriza, a ako jedna gljivica ne pruža dovoljno vode i hranljivih materija, drvo će davati manje šećera gljivici i podsticati je da poveća snabdevanje", kaže Kant.

Drvo postupa pažljivo kako ne bi ubilo gljivicu smanjivanjem zaliha hrane drastično, zato što želi da održi obostrano koristan odnos. „Drveća na ovaj način dovode do uravnoteženih trgovinskih odnosa", zaključuje Kant.

Kompanije, takođe, mogu da nauče iz ovog primjera. Zaposleni, mušterije i dobavljači dio su ekosistema kompanije, objašnjava Glauner. Njih ne bi trebalo smatrati faktorima troška, nego vitalnim članovima simbiotskog odnosa u kom svi dijelovi daju na vrijednosti i imaju korist u isto vrijeme.

Suva drva i trulež

U drugom dijelu šume, menadžeri stoje na maloj čistini okruženoj smrekom – i samo smrekom. Oko 89 odsto njemačkih šuma ilustruje ekosistem u kojem rastu samo jedna ili dvije vrste drveća, kaže Kant. To ih čini ranjivim za bolesti i infekcije. U šumama sa većim biodiverzitetom, stabla bukve i jele mogu zaštiti smreku time što sprečavaju širenje bolesti. Takva raznovrsnost čini šume otpornijim, kaže Kant. Ali, takođe, predstavlja bitnu stavku na mikronivou. Pokazujući na mrtvu granu na zemlji, stručnjak za šume kaže da je potrebno 50 do 80 godina da mrtvo drvo potpuno istrune. Za to vrijeme, drvena materija postaje domaćin za milione organizama dok postepeno oslobađa vodu i hranljive materije nazad u prirodu.

„Svaka sitnica igra bitnu ulogu. U prirodi, rast sam po sebi nema vrednost. Postoji stagnacija i uništenje, faze oporavka i odmora", rekao je Kant.

Preduzeća bi, takođe, trebalo da dozvole sebi da odmore i fokusiraju se na ono što najbolje rade, dodaje Glauner. To je savjet koji je odjeknuo kod menadžera, posebno kod Jozefa Obesera. Radio je u kompaniji koja je u periodu od 10 godina porasla sa 50 na 2,500 zaposlenih.

„Htjeli smo sve. Ali, kada se smanjio profit, kompanija je prodata. Vjerovatno je trebalo da se zaustavimo na 500 zaposlenih i fokusiramo se na ono što smo radili najbolje", rekao je Obeser.

Zdravo okruženje

Do kraja šetnje, čini se da su menadžeri prihvatili Kantovu i Glaunerovu filozofiju – uprkos apokaliptičnim upozorenjima tokom doručka.

„Ja sam bukva u punom cvatu", kaže jedan učesnik inspirisan dovoljno da pruži analogiju. „Zadržavam samo onoliko energije koliko mi je potrebno da rastem. Umjesto da skladištim višak, ja ga distribuiram drugima da i oni rastu, te da zajedno činimo jak i jedinstven sistem."

Bez obzira na sve, svi su akutno svjesni da okruženje u kojem rade – globalna ekonomija – igra po drugačijim pravilima. Profit i rast su obično glavni ciljevi. Postavlja se pitanje kako velike kompanije mogu da ubijede dioničare da razviju sistem od kojeg svi uključeni imaju korist, umjesto samo pravljenja profita.

Iako Glauner vjeruje da je njegov model možda najpogodniji za mala i porodična preduzeća u kojima vlasnici imaju direktnu ulogu u tome kako se stvari odvijaju, on kaže da u njegovom modelu ima po nešto za svaku kompaniju. U tu svrhu planira dalje održavanje radionica u Njemačkoj krajem ove godine putem kojih će nastaviti da širi poruku.

„Ako promijenimo način na koji poslujemo, ubijeđen sam da možemo izbjeći kolaps."

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android