Pogled kroz bolnički prozor

Pacijent Vedran K. rekao bi kako cijelu noć nije oka sklopio, da mu oči nisu bile ne samo zatvorene nego i pod zavojima. Razlog nesanici bilo je uzbuđenje i činjenica da su mu nekoliko dana nakon operacije isključili sredstva za spavanje. Još ga je nekoliko sati dijelilo od trenutka kad će vizita dati zeleno svjetlo za njihovo skidanje, i kad će konačno ponovo moći vidjeti.

Taj je vremenski period izračunao po rijetkim zvukovima još uvijek usnule klinike i po tišini u bolničkom krugu. Mogla je biti zora, jer su noći u julu kratke. To mu je rekao i hirurg, poručujući mu kroz šalu da je operacija uspjela, i da će nakon kratke noći ponovo jasno vidjeti.

Nestrpljenje je, međutim, postajalo nepodnošljivo, i nakon kratkog otpora njegova pacijentska lojalnost ustuknu pred radoznalošću. Polako se i nečujno uspravi u krevetu i poče odmotavati zavoj, pod kojim su flasterima preko oba oka bili zalijepljeni tuferi od gaze.

Prsti su mu drhtali od uzbuđenja. Izbrojao je do deset, pa onda oprezno, da ne ošteti flastere, jer ih je planirao brzo vratiti, skinuo tufere. Okrenuo se prema prozoru i polako, polako, polako razmicao kapke. Puštao je da svjetlost sporo puni zjenice. Kao kad žedan pješak u planini lagano, u malim gutljajima, pije vodu s hladnog izvora.

Ispočetka je pomislio da se prevario u vremenu i da jutro još nije svanulo. Ali kad se malo privikao na svjetlo, shvatio je da na olucima susjedne zgrade zapaža odbljeske izlazećeg sunca. Oluci su, kao uostalom i cijela zgrada, međutim, bili mutni. Operacija nije uspjela, zaključi. Možda je ipak trebalo da gurne kovertu s novcem doktoru u džep, možda je samo reda radi glumio da se uvrijedio. Vedran K. nije znao mnogo o tome kako se debela mrena skida i šta se sve može oštetiti u toku te operacije, ali mu je svijet i dalje bio mutan i nejasan. Ali onda jedan od njegovih cimera opsova nešto u snu i rukom obori neki predmet s ormarića pored kreveta. Pacijent Vedran K. se trgnu i pogleda u tom smjeru, i začudo, sve je vidio jasno, kao u hd ili 3D ili 4K ili kako se već zove ona najbolja rezulucija na najskupljim televizorima. I sok na ormariću, i slova na soku, i sve multivitaminske boje na ambalaži.

I onda mu sinu!

Prozor kroz koji je gledao! Nešto s njim nije bilo u redu.

Ustade i priđe velikoj staklenoj površini. Bila je prljava, izvana, prašnjava i masna od smoga, tu i tamo prošarana sasušenim curkovima golubijeg izmeta, godinama pečenim suncem i korenim mrazom. Od pola okna naviše vidik su sakrivale skupljene žaluzine, i one masne i prljave, podvezane počađavjelim zavojem.

Vratio se u krevet i vratio tufere i zavoje na oči, ali je slika prljavog bolničkog prozora ostala u njima. Slušao je ovih dana priče o nekom doktoru privatniku kome je bolnica plaćala da radi nalaze umjesto nje, skuplje nego ranije i skuplje nego bi trebalo. Da je manje bolničkog novca otišlo u džep tog privatnika, možda bi se nekoj drugoj firmi moglo platiti da opere prozore bolnice.

Ko zna šta još, poput tih prozora u njegovoj sobi, u ovoj bolnici, stoji tako zapušteno, s jednom jedinom svrhom, da ponižava čovjeka, pacijente, ljekare i medicinsko osoblje podjednako. Čemu vraćati vid da bi se gledala prljavština, čemu liječiti srce ako je bolje nemati ga?

Utom je i vizita došla i prošla, i njegov doktor ušao i veselo bodreći obojicu skinuo zavoje i tufere.

Pacijent Vedran K. otvorio je oči i pogledao u doktora. Iako umorno i zabrinuto, zračilo je to lice zadovoljstvom. U doktorovim zjenicama reflektirao se romb prozora.

I, pitao je doktor smiješeći se, siguran u uspjeh svoga zahvata.

Bolje je, slaga pacijent Vedran K. Jedna mu suza kliznu niz obraz.

Da li bi je Hipokrat nazvao radosnicom?