Pirej kao luka posljednje nade

Tokom vikenda u Grčkoj se slavio karneval. Na to podsjeća nekolicina kostimiranih mladih ljudi, koji se u ponedjeljak ujutro metroom vraćaju kući. Ponedjeljak nakon karnevala je početak posta. To kao da odgovara slici koja se čovjeku pruža u luci Pirej.

Ona već desetak godina radi sa izbjeglicama, ali ovakvu situaciju još nije doživjela, priča nam jedna saradnica UNHCR-a. Na podu terminala za putnike E2, veličine 2.000 kvadratnim metara, leži na stotine žena, djece i muškaraca. Stanje nije drugačije ni na drugim putničkim terminalima i u magacinima luke Pirej. S obzirom da nema dovoljno mjesta za sve, mnoge izbjeglice spavaju u šatorima koji prokišnjavaju.

Bez dobrovoljaca nema ništa

Kiša ne prestaje da pada već danima. A priliv izbjeglica ne jenjava. Iako je u novi izbjeglički kamp dovedeno 500 ljudi, u nedjelju su lučke vlasti izbrojale 2.780 ljudi. Trajekt "Ariadne" je u ponedjeljak ujutro prevezao još 221 izbjeglicu sa Lezbosa i 380 izbjeglica sa Hiosa. U ponedjeljak uveče se očekuju još dva trajekta sa izbjeglicama sa grčkih ostrva u Egejskom moru.

"To je da poludiš", kaže Andy, "nikada unaprijed ne saznaš koliko ljudi dolazi da bi se mogao pripremiti". Andy i njegova žena su Izraelci, koji žive na Kreti. Već deset dana pomažu izbjeglicama u lici Pirej. To znači da oni sa drugim dobrovoljcima organiziraju preživljavanje ovih izbjeglica. Do sada su izbjeglice, koje su prebacivane sa grčkih ostrva na kopno, same morale da se brinu za preživljavanje. S obzirom na nebrigu države, nevladine organizacije su započele inicijativu davanja hrane i smještaja izbjeglicama. Lučke vlasti su na raspolaganje stavile objekte koji su prazni, sve ostalo se finansira dobrovoljnim prilozima, poput šatora, deka, odjeće, pelena, sapuna, šampona i hrane.

Svaki dan se na ovaj način snabdijeva 3.000 ljudi. Na desetine grčkih dobrovoljaca smjenjuju se tako da su izbjeglicama na raspolaganju 24 sata. Među njima je i monter za klima-uređaje Jorgos Markakis. Uzeo je slobodno i do 12 sati sa privatnim automobilom dovozi hranu, podiže šatore i radi sve što je potrebno. Zbog čega zanemaruje posao i porodicu? "Moramo pomoći ovim ljudima, pa zar to ne vidite?"

Nada posljednja umire

Gruba procjena je da Sirijci predstavljaju 40 posto izbjeglica u luci Pirej. Isto toliko je Afganistanaca a preostalih 20 posto su Iračani. Tu je i posebna grupa od oko 130 Jezida, smještenih u šatore. Oni su posebna grupa i dolaze iz Turske. Noću ih krijumčarske bande gumenim čamcima prevoze na grčka ostrva Lezbos, Hios i Samos. Tarifa za vožnju je različita. Afganistanci plaćaju 1.300 dolara po glavi, Sirijci 700.

Nakon registracije na ostrvu, izbjeglice se prebacuju na kopno, kako bi produžili putovanje u zapdnu Evropu. "Dozvolite mi da budem iskren", kaže 28-godišnji Sirijac Mahmud. "Grčka se nalazi u teškoj ekonomskoj situaciji. Mi želimo da idemo u zemlje u kojima smo dobrodošli". Iako bi on, kao osoba koja je završila studij hotelskog menadžemanta, brzo mogao da nađe posao u Grčkoj. Mahmud nije jedini. S njim je i njegova majka i dvije sestre ali i prijatelji. Grupa se sastoji od 25 osoba. Skupa odlučuje, kuda će i šta će.

Do sada su stalno išli na granicu u Idomeni. Sada je međutim ona zatvorena za sve izbjeglice, a oni traže alternativnu rutu. Većina njih se nada da će se granice ponovo otvoriti. Neki od novopristiglih izbjeglica ne žele u Pirej i traže odmah da idu na granicu sa Makedonijom. "Hoćemo u Makedoniju", govori jedna 30-godišnjakinja iz Damaska, ne zbunjujući se činjenicom da je granica zatvorena.

Ne samo Mahmud, već i mnoge druge izbjeglice žele da sačekaju samit EU, kako bi nakon toga odlučili šta da rade. Grčka vlada nema nade u otvaranje granica. Nakon izjave nadležnog koordinatora grčke vlade za izbjeglička pitanja Dimitrisa Vitsasa, većina izbjeglica će dvije godine ostati u Grčkoj a neki od njih nikada neće otići. Jedina legalna mogućnost da dođu u zapadnu Evropu i Njemačku, biće EU-program relokacije izbjeglica. Po tom programu bi 160.000 izbjeglica iz Grčke i Italije trebalo biti razmješteno u 26 zemalja članica EU. Ali, hoće li ikada do toga doći? Od 66.400 izbjeglica, koje su trebale biti izmještene u druge zemlje, do sada je izmješteno samo 536 ljudi.