Idomeni noću

Nakon što se smračilo hiljade u izbjegličkom kampu pucketa stotine oganja, zapaljenih drvima prikupljenim preko dana. Dim koji se polako diže u suprotnosti je sa situacijom tokom dana kada se protestuje, često pred upaljenim kamerama, a ponekad ima i nasilnih protesta. Noći u Idomeniju su u poređenju sa danom mirne i stanovnici se mogu opustiti - ukoliko imaju krov nad glavom.

Oko 12 000 tražitelja azila guraju se u izbjegličkom kampu Idomeni koji je zapravo predviđen za 2 500 ljudi. Oni su okolna polja pretvorili u labirint sa šatorima i logorskom vatrom. Ljudi su ovdje stigli autobusima, taksijima ili pješke. Sada njihov put ka sjeveru Europe završava ovdje jer Makedonija u međuvremenu u zemlju pušta samo još rijetke izbjeglice. One sada čekaju i nadaju se da će granice ipak biti ponovo otvorene za sve.

Iako su oni koji im pomažu neprestano na licu mjesta, izbjeglice koje dolaze kasno noću moraju često spavati vani jer nema dovoljno mjesta za spavanje. Da bi im pružili pomoć volonteri i usposlenici organizacije Save the Children sada kamionima i nakon ponoći obilaze kamp i dijele šatore porodicama bez krova nad glavom.

"Logor je dobro organiziran i ljudi su ovdje sada prilično mirni. Ali logor može u svako doba ponovo eksplodirati", kaže Kalliopi Mitelineos iz humanitarne ogranizacije A21 koja se brine o izbjeglicama koje su žrtve trgovine ljudima. "Granična kontrola ne funkcionira i Grčka nije pripremljena za ovu situaciju."

Neki ljudi zbijaju šale da je zbog izbjegličke krize u Idomeni stiglo više novinara nego onih koji traže zaštitu. Sirijski gitarist Jasan izbjegava kontakt sa fotografima i televizijskim timovima. "Ne želim biti fotografiran jer ne želim da me moja porodica vidi ovakvog. Kada me pitaju kako sam ja im ne kažem ni približnu istinu."

Jasan je tokom prelaska do Samosa izgubio sve, osim gitare. Prvih noći u Idomeniju morao je spavati u grupnom šatoru dok mu uposlenik jedne humanitarne organizacije nije dao šator samo za njega. "Ljudi koji ovdje rade su tako prijatni!", naglašava on. "Bez njihove pomoći mi ovdje ne bismo mogli sačuvati mir."

Izbjeglice, koje se registriraju u Grčkoj, dobijaju dokumente koji im dozvoljavaju boravak u trajanju od 30 dana. To što brojni ovdje čekaju da bi nastavili put dalje ka sjeveru je "apsolutno legalno", kaže jedan grčki policajac koji je želio ostati anoniman. "Ali oni su ovdje novi i imaju novac. Ne znam šta će raditi kada im nestane novca. Ne znam gdje će onda ići."

"Ako trebaš nešto u ovom logoru, raspitaš se. I sljedećeg dana ti to neko na ulazu proda", kaže gitarista Yasan. Brojni grčki i arapski trgovci su postavili svoje štandove u blizini Idomenija. Od cigareta preko aluminijskih šerpi do halal-burgera - 24 sata dnevno ovdje postoji bogata ponuda robe.

Kiša pretvara puteve u kampu u blato i često uništava šatore koji ne odolijevaju nevremenu. Sam Ismail, bivši Pešmerga ratnik iz Kirkuka na sjeveru Iraka, žali se na vrijeme: "Noću se budim i moje deke u šatoru su čak mokre. Ne razumijem ovo vrijeme - zrak je tako vlažan."

Trenutno između 50 i 200 osoba dnevno prelazi granicu prema Makedoniji. Iako mnogo manje ljudi prelazi granicu, nego što ih dnevno dođe u Idomeni, Ismail je odlučan da učini sve kako bi stigao kod svog brata u Englesku. "Uspio sam tek pri šestom pokušaju doći iz Turske u Grčku. Vjeruješ li zaista da ću sada odustati?"