„Parada ponosa mora postati normalna stvar“

Dojče vele: Gospodine Bek, u nedjelju (20.9.) u Beogradu se održava Parada ponosa. Da li ćete i ove godine učestvovati na njoj?

Folker Bek: Da prošle godine sam, kada je Parada prvi put ponovo održana, aktivistima obećao da ću i ove godine doći, kako bi u Beogradu i Srbiji postala normalna stvar da gejevi i lezbejke bezbjedno i uz potrebnu zaštitu, mogu da koriste svoje pravo na okupljanje.

Imate li informacije iz Beograda, da li se od prošle godine u Srbiji nešto bitno promijenilo kada je riječ o odnosu prema LGBT ljudima?

O tome nemam novijih informacija, ali ono što je važno jeste da je izvještavanje medija prošle godine bilo drugačije jer to je bio miran skup, doduše zbog velikog angažmana policije koji je vjerovatno i bio neophodan. Nadam se da ću tokom vikenda saznati više i da će diskusije možda biti smirenije. Ali to u kojoj mjeri se situacija promijenila znaću tačno tek nakon razgovara sa aktivistima. Momentalno se u Beogradu održava konferencija koju organizuje fondacija „Hiršfeld-Edi“ zajedno sa organizacijama lezbejki i gejeva iz Srbije, na kojoj se govori o ljudskim pravima.

Ono što je u svakom slučaju za mene još važno jeste položaj Roma. Prošle godine sam vidio nekoliko naselja takozvanih „nevidljivih Roma“ u Srbiji. To su pretežno izbjeglice sa Kosova, koji ne mogu da se vrate nazad, jer njihova sela i mjesta više ne postoje na Kosovu, a na koje u Srbiji država ne obraća pažnju. Njih se uvijek iznova napada, bez da ih policija ozbiljno i blagovremeno zaštiti i goni napadače. To je nedržavni progon, zato smatram da je neopravdana ocjena Savezne Republike Njemačke da je Srbija zemlja sigurnog porijekla, barem kade je riječ o Romima i možda pojedinim novinarima.

A u kojoj mjeri je Mađarska danas sigurna zemlja?

Mađarska je principijelno zemlja sigurnog porijekla, ali ne i sigurna zemlja za izbjeglice. Mađarska demonstrativno pokazuje da nije spremna da prihvati izbjeglice i da nije spremna da im obezbijedi prava koja imaju prema evropskom pravu i da ih u potpunosti sprovede kada je riječ o njihovom zbrinjavanju, tako da tamo niko ne želi da ostane. Moramo doći do toga da se u svim zemljama u Evropi – naravno prilagođeno životnom standardu pojedinih zemalja – izbjeglice humano zbrinu i smjeste, kako se zbog lošeg zbrinjavanja ne bi reklo: 'sada sam u zemlji u kojoj mi, doduše, ne prijeti progon, ali toliko mi je loše da moram da nastavim dalje'. Tako ne može biti i moramo zajednički nešto da preduzmemo kako bi se poboljšala situacija u ratnim područjima. U tome sve evropske zemlje imaju jednaku odgovornost da pomognu.

Da se vratimo još na LGBT populaciju. Kako ocjenjujete položaj tih ljudi u regionu jugoistočne Evrope?

Mislim da se situacija može uporediti sa situacijom kakvu smo kod nas (u Njemačkoj, prim. ur.) imali sedamdesetih i osamdesetih. Ali važno je to da je, u poređenju sa zemljama kao što je recimo Rusija, ovdje (u jugoistočnoj Evropi, prim. ur), kroz uticaj Evropske unije i orijentisanjem na ljudska prava, stvoren slobodan prostor za društvene debate. Imamo posla sa religiozno i nacionalistički motivisanim snagama sa desnog ruba tih društava. I moramo doći do toga da veći dio društva kaže: 'da, mi smo tolerantni, poštujemo ljude koji drugačije žive i svako u ovoj zemlji ima pravo da živi bez diskriminacije i nasilja, nezavisno od toga kako sam živi i šta želi od svog života'.

I za kraj, koja bi bila Vaša poruka za srpsku vladu, kada su u pitanju LGBT osobe?

Zapravo očekujem da srpska vlada prije svega učini više na zaštiti od zločina iz mržnje. To je tema koja pogađa različite društvene manjine u Srbiji. Politika tu mora jasno da stavi do znanja da onaj koji poziva na nasilje i diskriminaciju jedne određene društvene grupe ili čini nasilje, čini krivično djelo i da će imati posla sa pravnom državom. To je važan korak, prije nego što se zaista pristupi velikim temama kao što su jednakost, zaštita od diskriminacije na radnom mjestu, na fakultetima, u školama, ali i opštinama za vjenčavanje.

Folker Bek je poslanik Zelenih u njemačkom parlamentu od 1994. godine. Bori se za ljudska prava i portparol je poslaničke grupe Zelenih za vjerska pitanja.