Oslobađanje Šešelja u korist Vučića

DW: Gospodine Reljiću, umjesto moguće 28-godišnje zatvorske kazne u slučaju Vojislava Šešelja, on je oslobođen. Razumijete li Vi to?

Dušan Reljić: U Haškom sudu za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji mnogo toga je išlo naopako. I ne samo u ovom procesu. Nekoliko generala iz Hrvatske i Srbije je prvo osuđeno na po 30 godina zatvora, a u drugostepenom postupku su oslobođeni. To znači da ovaj sud nije slijedio jasnu liniju i da su vrlo često presude donošene zahvaljujući mišljenju pojedinih sudija, a ne jasnoj pravno utemeljenoj liniji. Mnogi kritičari su u slučaju Vojsilava Šešelja od samog početka bili ubijeđeni da je riječ o pogrešnoj optužnici. Svako ko je tada živio u Jugoslaviji i koje htio da čuje i vidi, u Šešelju je uvijek vidio ono što on ustvari jeste: jednostavno politički klovn koji je svojim snažnim izjavama trovao političku atmosferu i sa neponovljivom brutalnošću se odnosio prema svojim političkim protivnicima. Ali, sama pomisao da je ovaj politički klovn tokom ratnih dešavanja imao nešto da kaže je pogrešna. Jer, nedvosmisleno je bilo još tada, da je on samo marioneta u rukama vlastodržaca; u ovom konkretnom slučaju u rukama Slobodana Miloševića.

Ova oslobađajuća presuda je prava bomba na unutrašnjopolitičkom planu i to usred izborne kampanje. 24. aprila se u Srbiji održavaju parlamentarni izbori. Koliko još podrške u srpskoj javnosti ima Šešelj, čovjek prošlosti? Možda čak i više nakon presude?

Sva istraživanja daju njegovoj partiji oko pet procenata. To bi moglo da bude dovoljno da uđe u parlament. On bi mogao da ojača zbog ove presude i vjerovatno neće dobiti pet, već možda šest ili sedam procenata. Kada se pak malo razmisli kome to zapravo koristi, onda je to najvjerovatnije sadašnji premijer Aleksandar Vučić, koji je prije 20 godina bio njegov blizak saradnik, takoreći Šešeljev politički sin, koji će iz ovog izvući korist. S jednim opasnim desničarem u parlametnu koji će izlaziti sa glupavim izjavama, Vučić može da se prikaže kao zaštitnik demokratije i evropskih vrijednosti. Tako će on svojim kvazi političkim partnerima u zapadnoj Evropi postati važniji nego što je bio do sada. Tako da će presuda u tom smislu više koristiti političkom establišmentu u Beogradu nego što će mu naštetiti.

Vojislav Šešelj je sa svojim političkim parolama čovjek prošlosti. Njegovo huškanje protiv Hrvatske ima u sebi već elemente patološkog. Gledano sa sociološkog aspekta, ko sa njim bije bitke prošlosti?

Postoji veliki broj ljudi u bivšoj Jugoslaviji, u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini koji bi još jednom rado ponovili bitke koje su vodili ranije. Posljednjih godina, a posebno od izbijanja ekonomske krize, desničarski populizam postao je snažniji u svim dijelovima bivše Jugoslavije, nego što je to bilo u vremenu nakon 2000 godine, kada su na vlasti u Srbiji bile liberalno demokratske vlade. Mi danas imamo i u Beogradu kao i u Zagrebu na vlasti vlade koje su pod krinkom nekadašnjih ratnih huškača, koji često koriste istu retoriku u međusobnim odnosima, instiktivno populističku, koja nije daleko od nekadašnje. U tom smislu je stvorena politička baza, koja omogućava zaoštravanje odnosa između Beograda i Zagreba i Zagreba i Beograda. Međutim, to što je region u procesu pridruživanja Evropskoj uniji, a veliki dio regiona već u NATO savezu, to znači da će bez obzira na verbalne eskapade u Beogradu i Zagrebu ostati miran.

Srbija je od prije tačno četiri godine kandidat za pristupanje EU. Veliki kamen spoticanja na putu ka Briselu je pitanje Kosova. Priznanje nezavisnosti nekadašnje srpske pokrajine je i dalje tabu. Šta je moguće da se dogodi?

Ne mogu ni da zamislim da će se u Beogradu u skorije vrijeme formirati neka vlada koja će priznati Kosovo. Beograd ne osjeća potrebu za tim. Tako da je jasno da će proces pridruživanja EU potrajati još mnogo godina, i to ne zbog toga što se u Beogradu i u cijelom regionu moraju izvršiti institucionalne reforme i izgraditi privreda, već zbog toga što ni Evropa u ovom trenutku ne želi dalja proširenja. U tom smislu kao prvo ne postoji neposredan pritisak, a kao drugo Kosovo nije priznato kao nezavisno od pet evropskih država, kao ni od dvije važne članice Savjeta bezbjednosti. Pitanje kosovske državnosti je još toliko daleko od toga da bude riješeno, a narednih godina će biti potrebno još mnogo diplomatskih napora da se na tom polju naprave čak i mali pomaci.

Dr. Dušan Reljić, iz Instituta za politiku i nauku iz Berlina, je politički ekspert za Jugoistočnu Evropu.