Oprez nije slabost

esu li teroristi sada pobijedili? Jesu li posijali toliko straha i nepovjerenja da nas već imaju u šaci? Je li znak slabosti to što je simbolična manifestacija koja je bila planirana u Hanoveru morala da bude otkazana? To što su svi koji su htjeli da uđu na stadion uzdignuta čela, uključujući i kancelarku i njene ministre, morali da se sklone na sigurno?

Sada se širi mučno osjećanje, a mnogi ljubitelji fudbala - i ne samo oni - pitaju se da li je otkazivanje utakmice zaista bilo neophodno. Ministar unutrašnjih poslova Tomas de Mezijer tokom večeri je rekao da jeste, ali nam još duguje objašnjenje za to. Umjesto toga, traži od javnosti povjerenje na veresiju. Ne bi htio da širi nesigurnost, ali ni da ugrozi istragu, a ugrozio bi je kada bi objelodanio previše stvari u ovako osjetljivoj fazi istrage.

Saopšteno je da je bilo dobrih razloga za otkazivanje utakmice. Da su se indicije toliko nagomilale da je do te mjere moralo doći. Meni je De Mezijer zvučao ubjedljivo. I pored toga, neki će sada sigurno da gunđaju da je ministar sa svojim aparatom nasjeo na glasine ili na ciljano plasiranu dezinformaciju, ili da je naprosto pogriješio. Kao što je pogriješila policija u Alsdorfu, gdje je na osnovu dojave građana odjednom uhapšeno sedmoro ljudi, i čitav dan je izgledalo kao da je to neki veliki uspjeh potjere. Deset sati kasnije, od toga više nije bilo ništa i svi su pušteni na slobodu.

Da - lako je biti general poslije bitke. Ali, kada postoji dilema, bolje je opredijeliti se za oprez. To sigurno nije bila laka odluka za De Mezijera. Ali, odgovornost je počivala na njemu - i to odgovornost za bezbjednost hiljada ljudi. A bezbjednost je važnija od simbola. Šta bi bilo da je na stadionu stvarno eksplodirala bomba?

U svemu je bilo i nečeg dobrog: u Hanoveru se pokazalo da policija zaista dobro kontroliše situaciju. Suvereno, bez haosa i panike, gledaoci su izvedeni sa stadiona i poslati kućama. Sve je funkcionisalo kako treba, a to je lijepo znati. Jer, to sigurno nije bila posljednja policijska akcija u borbi protiv terora. Opasnosti će biti prisutne još dugo. A sa njima moramo da se nosimo pažljivo i promišljeno. I to je znak snage, a ne savijanja kičme.

LINK: http://www.dw.de/dw/article/0,,18856809,00.html