Odložite referendum!

Velika Britanija je šokirana. I više od toga. Mnogi Evropljani koji su se interesovali za britanski referendum, kao i mnogi Evropljani koji su odgovorni u Briselu, užasnuti su. Nameće se pitanje: je li sve to vrijedelo? Kako je moguće da politički spor oko kursa Velike Britanije odnese jednu žrtvu?

Izgleda da je kukavički ubica ubio iz mržnje. Tako to vidi i ožalošćeni suprug ubijene poslanice. Radi se o mržnji usmjerenoj na političku klasu, na establišment, na jednu potpuno pogrešnu sliku EU. Nije ovo bilo samo podmuklo besmisleno ubistvo jedne majke, jednog političkog talenta. To je i napad na demokratiju u Velikoj Britaniji. Kako je moglo dotle da ode?

Rijetkom tvrdoćom, nevjerovatnim svađama, lažima, lažnim brojkama, apsurdnim tvrdnjama i širenjem straha, obje strane su zatrovale političku klimu. Zagovornici „bregzita“ su govorili o Adolfu Hitleru, Sovjetskom Savezu i iznosili fantazije o invaziji i najezdi izbjeglica kako bi utjerali ljudima strah u kosti. Protivnici „bregzita“ su vidjeli u opasnosti svjetski mir i blagostanje u Evropi kao cjelini. I oni su širili strah, ali ni izdaleka tako drastično kao desnopopulističke „Leave“-kampanje. Demagog Najdžel Faraž iz Stranke za nezavisnost trebalo bi da se zapita da li je pretjerao.

Još dalje je otišla desnoekstremistička stranka „Britain First“, koja, prema informacijama sa sopstvene internet-prezentacije mrzi bijele ljevičare i kritične novinare. Još nije jasno da li se ubica prilikom svog gnusnog čina pozivao na stranku „Britain First“, ali ima svjedoka koji baš to tvrde. Jedan portparol stranke „Britain First“ dozvolio je sebi da porekne svaku vezu i napadne medije zbog njihovog izvještavanja.

U Velikoj Britaniji stranke i tabori u usijanoj referendumskoj borbi ne snose pravnu krivicu za zločine, ali ipak snose odgovornost. Odgovornost za agresivnu atmosferu koja je mogla da podstakne ubicu. Ujedinjeno Kraljevstvo je doživjelo politička ubistva u sukobima sa sjevernoirskim teroristima. Ali, posljednji zločin nad nekim parlamentarcem izvršen je prije 26 godina.

I u Njemačkoj političko raspoloženje postaje agresivnije. Politički motivisano nasilje zdesna i slijeva sve je prisutnije u sukobima oko izbjegličke politike. I u Njemačkoj je bilo sličnih napada. Srećom, kandidat SPD za kancelara Oskar Lafonten (1990), ministar unutrašnjih poslova Volfgang Šojble (1990) i kandidatkinja za gradonačelnicu Kelna Henrijete reker (2015) su preživjeli.

Za nedjelju dana, birači u Velikoj Britaniji treba da odluče da li će napustiti Evropsku uniju ili ne. Da li je to sada još uopšte moguće? Zagovornici EU su prekinuli svoju kampanju na 24 sata. Protivnici su učinili isto. No, jedan dan primirja nije dovoljan: britanski referendum bi trebalo odložiti na nekoliko nedjelja, kako bi se duhovi smirili, a strah i mržnja istjerali iz predizborne kampanje. Sada bi trebalo da odstupe korak unazad i da se upitaju: kako je moglo da se ode toliko daleko? Želimo li zaista i dalje tako da postupamo? Velika Britanija bar to duguje Džo Koks i njenoj porodici.