Od jeftine radne snage do gospodara svemira

„Put od tavorenja na poziciji jeftinog radnog pogona svijeta, pa do samostalne inovacione snage i vodstva na planu tehnologije: Kina je slijetanjem sonde na tamnu stranu Mjeseca dokazala da se iza strategije šefa države Sija krije više od propagande na Narodnom kongresu", piše Štraubinger tagblat. „Kinezi su u svemir startovali za zakašnjenjem, ali prošle godine im je uspjelo da ostave za sobom i SAD i Rusiju – bar mjereno po broju lansiranja raketa. Komplikovano slijetanje Čangea 4 je privremeni vrhunac jednog krajnje ambicioznog svemirskog programa: do 2030. bi Mjesecom trebalo da prošeta prvi Kinez."

Noje osnabriker cajtung navodi: „Bilo da se radi o robotima, vještačkoj inteligenciji, mobilnoj telefoniji ili preciznoj medicini, Kinezi su svuda među najnaprednijima. Kina je upravo na pragu sticanja prednosti nad Zapadom, od čije tromosti profitira."

Frankfurter rundšau piše: „Misija jasno pokazuje da je Kina, što mnogi vjerovatno nisu ni primjetili, sustigla – i djelimično prestigla – velike svemirske agencije SAD-a, Rusije i Evrope. Tempom koji je, kada je riječ o svemirskim letovima, veoma žestok, to treba i da se nastavi, pa bi između ostalog kineski astronauti uskoro trebalo da lete na Mjesec, a u doglednoj budućnosti i na Mars. I NASA, ESA i Roskosmos razmatraju takve planove, ali ne napreduju baš brzo sa njima. Kinezi zaslužuju priznanje za svoj uspjeh. No, budućnost svemirskih letova, posebno onih sa ljudskom posadom, zahtijeva kooperaciju."

Komentator lista Vestfalen blat (Bilefeld) pak nije impresioniran: „Kada čovjek čuje da je neka stvar prvi put uspjela, on aplaudira. Ali sada evo i jednog pitanja: šta je na tamnoj strani Mjeseca toliko zanimljivije nego na strani okrenutoj Zemlji? To je, naravno, retoričko pitanje, jer i kineski naučnici o Mjesecu znaju da se sastoji samo od stijenja, prašine i pokoje kapi zamrznute vode. Sprijeda. A i otpozadi. To što Kina sada tamo hoće da sadi povrće, samo je bizarno. Time je ova Mjesečeva misija samu sebe objasnila: to je propagandni signal."

Švebiše cajtung (Ravensburg): „Spuštanjem sonde na tamnu stranu Mjeseca, Kina je definitivno dospjela u klub svjetskih sila. SAD – koje su nekada imale preimućstvo u svemiru, sada su pod pritiskom. Posljednja misija sa ljudskom posadom na Mjesecu bila je prije gotovo pola vijeka. Godine 2011, SAD su odlučile da ne sarađuju sa Kinom. No Kini odavno više ne trebaju Amerikanci; Kinezi provode svoj svemirski program sa političkim ambicijama. Radi se i o vojnoj moći. Svemirski letovi i geopolitička moć su još u Hladnom ratu bile dvije strane iste medalje. I Evropa mora da pripazi da ne zaostane – ne samo kada je riječ o svemirskim letovima."

„Kina je rame uz rame sa drugim svemirskim silama", piše i Frankfurter algemajne cajtung. „To je logična posljedica politike koja hoće da izvede Kinu u svjetski vrh na svim područjima. Jedna velika sila danas mora biti prisutna i u svemiru. Ona sada namjerava i da postavi u orbitu svemirsku stanicu kakvu Evropljani, Amerikanci i Rusi već dugo imaju. Te tri strane vjerovatno ne bi imale ništa protiv učešća Kineza u svom projektu. Ali to bi se kosilo sa predstavama vodstva koje kod kuće propovijeda sve agresivniji nacionalizam a u spoljnim odnosima nastupa solistički. Ako Kina uopšte s nekim počne zajednički projekat, onda samo pod uslovom da ona komanduje."

Minhenski Zidojče cajtung zaključuje: „Pedeset godina poslije prvog slijetanja ljudske posade na Mjesec i malog koraka Nila Armstronga, svemirski letovi su ponovo postali simbol za takmičenje sistema. Tada je to bio duel SAD-a i Sovjetskog Saveza. Danas su to SAD-e i Kina. Stručnjaci smatraju da bi 2020. mogli da pošalju čovjeka na Mjesec. A 2030. bi kineska preduzeća mogla da budu dominantan igrač sa svjetskom tržištu. Upravo tada bi i prvi Kinez trebalo a stupi na Mjesec – možda baš na njegovoj tamnoj strani. Nil Armstrong nikada nije bio tamo."

priredio Saša Bojić

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android