Kako Kina postaje hajtek sila broj jedan
14. maj 2018
Rukovodstvo u Pekingu se tokom aktuelne razmjene carinskih udaraca sa Sjedinjenim Državama često poziva na međunarodna pravila. Poruka glasi: hej, mi smo jedan običan fer učesnik globalne trgovine. To nije sasvim tačno – tehnokrate u Pekingu i dalje često posežu za instrumentima planske privrede. Među velikim planovima izdvaja se onaj pod imenom „Made in China 2025".
U tom strateškom papiru je 2015. zapisano u kojim oblastima Kina želi da postane vodeća svjetska sila. Lepeza je široka, od vazduhoplovstva i letova u svemir, preko industrijskih robota i softvera, sve do proizvodnje i izvoza brzih vozova. Tu su još i elektromobilnost, modernizacija električne mreže i proizvodnja čipova.
U mnogima od industrija na koje je Kina prijonula trenutno prednjači Njemačka ili je do skoro prednjačila. U Pekingu su dobro prostudirali njemački koncept takozvane Industrije 4.0. No, za razliku od Njemačke, kineske inicijative ne dolaze iz slobodne privrede već od rukovodstva partije, odnosno države. Svake dvije godine se analizira šta je sve urađeno i prilagođavaju se planovi.
Problem sa čipovima
Na polju telekomunikacija, brzih vozova i proizvodnje struje planeri u Pekingu su ubijeđeni da će do 2025. zbilja biti bez premca na svijetu. „Kina je nešto slabija, ali ipak veoma uspješna na polju robotske tehnike i vozila na alternativni pogon. Veliki problem su im i dalje industrija poluprovodnika i softvera", kaže Žaklin Iv iz Merkatorovog instituta za kineske studije u Berlinu.
Najveći otpori dolaze iz Sjedinjenih Država. Sredinom aprila je Vašington uveo sedmogodišnju zabranu usmjerenu protiv koncerna koji proizvodi mobilne telefone ZTE. Tako je američkim firmama zabranjeno da tom koncernu isporučuju čipove.
Neslavno su propali i pokušaji singapursko-kineskog koncerna Broadcom da za 146 milijardi dolara preuzme američkog proizvođača čipova Qualcomm. Ručnu kočnicu povukao je lično predsjednik Donald Tramp, ubijeđen da bi prelazak takvog tehnološkog znanja u ruke Azijata narušio bezbjednosne interese SAD-a. U međuvremenu je sjedište Broadcoma prebačeno u SAD, kako bi firma važila kao američka i mogla da kupuje druge kompanije.
Na polju poluprovodnika se pokazuje način na koji Kina planira. Kako piše agencija Bloomberg, državni Kineski integrisani fond za investicije u industriju bi za ovu godinu trebalo da dobije dodatnih 25 milijardi eura, kako bi lakše gutao manje firme iz oblasti proizvodnje čipova. Žaklin Iv nam kaže da su Kinezi, suočeni sa zabranom nabavke američkih čipova za ZTE, snizili poreze za domaće proizvođače čipova kako bi podstakli proizvodnju.
Poluprovodnici su međutim osjetljivo polje za zapadne vlade, jer igraju bitnu ulogu i u industriji naoružanja. Bez njih razvoj novih oružanih sistema ne može ići očekivano, a isto važi za kineske snove o liderskoj ulozi u vazduhoplovstvu i svemirskim letovima. Kina teži razvoju moderne 5G mreže koja bi omogućila autonomnu vožnju i umrežavanje pametnih fabrika – i tu je i dalje upućena na poluprovodnike iz inostranstva. Propalo preuzimanje Qualcomma bilo je težak udarac.
Međunarodno znanje
Peking je pomalo promijenio kurs kada se radi o razvoju vještačke inteligencije. Centralna vlast je planirala da ova tehnologija dostigne tržišnu težinu od 20 milijardi eura godišnje, no prilježni planeri pojedinih kineskih provincija i metropola bili su još brži – kažu da će do 2022. dostići 40 milijardi.
To je ujedno slaba tačka državno rukovođene industrije: kako bi se dopali ključnim ljudima partije u Pekingu, lideri u provincijama često prebace cilj. Posljedica su kapaciteti koji nikome ne trebaju pa novoformirane firme tjeraju u propast. Upravo to se desilo kineskoj industriji solarnih panela.
Koncern za telekomunikacije Huawei uspješno drži korak sa američkim i južnokorejskim proizvođačima. Dio razloga je u tome što ima desetinu istraživačkih centara po svijetu, gdje je moguć kontakt sa međunarodnim stručnjacima za razvoj softvera i hardvera. NIO, mlada firma koja proizvodi električne automobile, na 30 mjesta u svijetu istražuje na polju tehnologije baterija – to zajedno rade kineski i strani stručnjaci.
IT-koncerni kao što su Baidu, Tencent i Didi, u Silicijumskoj dolini imaju istraživačke centre za vještačku inteligenciju. A gigantski koncern Alibaba – jednom napravljen kao kineski hibridni klon Amazona i Ebaya – narednih godina će uložiti deset milijardi eura u istraživački rad zajedno sa najboljim ljudima sa elitnih američkih unvierziteta. Alibaba širom svijeta upošljava 25.000 inženjera i naučnika.
Uz to se sa Zapada sve češće vraćaju naučnici kineskih korijena koji donose pozamašno znanje. Većini, kaže Iv, nije samo do novca. „Mnogi vjeruju da u Kini mogu svojoj kreativnosti da daju više oduška, jer tamo nema toliko restrikcija." To, dodaje naša sagovornica, važi i za brojne zapadne stručnjake koji novi život započinju u Kini.
Nije sve ružičasto
U proljeće prošle godine je Erik Šmit, šef krovnog koncerna Alphabet u kojem je Google, upozorio da će Kinezi dominirati na polju vještačke inteligencije. Zemlja bi na tom polju mogla da preuzme primat do 2030. godine, rekao je on. „Vjerujte mi, ti Kinezi su odlični", dodao je Šmit na jednoj konferenciji u Vašingtonu koju su pratili važni ljudi iz američke politike, privrede i vojske.
Nema zemlje na svijetu koja više ulaže u istraživanje od Kine. Prema navodima Merkatorovog instituta za kineske studije, Kina je 2016. uložila 2,1 odsto svog BDP-a u istraživanje, što je više od 230 milijardi dolara. Za 2020. je planirano povećanje tog udjela na 2,5 odsto.
No, Žaklin Iv kaže da čak ni Kina ne može da ostvari sve što je zacrtano u Pekingu. „Veoma, veoma je ambiciozna namjera da se čitava kineska privreda automatizuje i digitalizuje. Ali kada se ode tamo i zađe u fabrike, mnoge su i dalje na nivou Industrije 2.0. Ništa tu ne pomaže ako u pogon stavite jednog industrijskog robota. Postoji raskorak između ambicioznih ciljeva Vlade i stanja na terenu."