Noć kada su došli tenkovi
20. august 2018Kolonu tenkova sovjetske armije pratilo je pola miliona vojnika. Oni su u noći sa 20. na 21. avgust 1968, po nalogu Moskve ugušili Praško proljeće. Time je okončan i san da bi u istočnoj Evropi mogao da se uspostavi socijalizam baziran na slobodi – prije svega na slobodi mišljenja.
Novinari su već početkom 1968. počeli da ignorišu cenzuru koju je nametala Komunistička partija ČSSR. To im je dozvolio Aleksandar Dubček, vođa čehoslovačkih komunista. On se zalagao za slobodan i demokratski socijalizam u nadi da im Moskva neće stati na put, posebno zbog toga što su htjeli da ostanu dio Istočnog bloka kojim dominira Sovjetski savez.
Ali, strah da bi prašku slobodu mogle da uguše komunističke partije susjednih zemalja bio je sve veći.
Svjedok sa fotoaparatom
Fotograf Roland Berauer proveo je noć u izviđačkom šatoru iznad Vltave. „Gledali smo kako su tenkovi prošli pored nas i otišli u centar grada", sjeća se 82-godišnjak. On se pridružio izviđačkim novinama koje su mogle slobodno da objavljuju, što je zapravo bio jedan od rezultata Praškog proljeća. Redakciju su smjestili u jedan šator u kojem su imali pisaće mašine, mašinu za štampanje novina i fotoaparate.
Berauer je javio svojoj grupi o dolasku tenkovu, pa su požurili su da sakriju opremu. „Meni je jedino ostalo da spakujem aparat i odem u grad". Sa svojim aparatom dokumentovao je dan kada su vojnici zemalja Varšavskog pakta okupirali Prag.
Pred zgradom televizije došlo je do pucnjave. On se sklonio u obližnju farbaru. Sovjetski vojnici su pred ulazom u televiziju pucali na demonstrante. Ubijeno je više od stotinu demonstranata. „Bilo je jezivo", sjeća se Beraruer. Nekoliko mjeseci kasnije, sa čela Komunističke partije skinut je i reformator Aleksandar Dubček.
Nova datoteka državne bezbjednosti
Sjećanje na taj dan u Češkoj je i danas veoma živo, kaže Ondrej Matejka. On je zamjenik direktora Instituta za istraživanje totalitarizma u Pragu, češke inistuticije koja je partner njemačke službe zadužene za dokumenta Štazija. „Ta 1968. i danas izaziva emocionalni šok zbog okupacije. Veoma, veoma snažan utisak ostavlja kako su ljudi tog 21. avgusta i nekoliko dana nakon toga, pružali pasivan otpor i kako su se kao društvo držali zajedno."
Prerađivanje onog što se dogodilo 1968. za istoričara Matejka ni danas nije izgubilo na značaju. Posebno zbog toga što se konstantno pojavljuju novi dokumenti kako nekadašnje Državne bezbjednosti ČSSR, tako i dokumenta drugih bratskih socijalističkih država. Te događaje je možda najviše nadgledala Služba državne bezbjednosti DDR – Štazi – sakupljala je fotografije i dokumenta.
„Po prvi put je zabilježeno da tajna služba jedne prijateljske zemlje daje sebi za pravo da nadzire građane druge zemlje", kaže berlinski arhivar Oliver Štribing koji je do sada klasifikovao više od hiljadu fotografija. Ali nije se ostalo samo na nadziranju. Naime, tajni agenti DDR su u Pragu služili kao eksperti, a sve tajne službe u Istočnom bloku su naredne dvije decenije zdušno radile na očuvanju vladavine komunističkih partija.
Istoričari i u Pragu i u Bratislavi ubijeđeni su da da se sjenke događaja iz 1968. pružaju sve do današnjih dana. Prošle godine otvorena su akta iz kojih se saznalo da je današnji češki premijer, Andrej Babis, od 1982. bio nezvanični saradnik Državne bezbjednosti. Protiv tih optužbi on je preduzeo pravne korake, ali njegova tužba protiv istoričara je odbačena.
„Babis stalno ponavlja riječ 'laži'", kaže Petr Pithart, koji je bio premijer češkog dijela ČSSR u prelaznoj fazi nakon pada Gvozdene zavjese i pripadao najužem krugu oko predsjednika Vaclava Havela. Babis je u tadašnjoj Čehoslovačkoj radio u spoljnoj trgovini, a nakon promjena, zahvaljujući svojim vezama, ostvario je uspješnu preduzetničku karijeru. Partija tog multimilionera prošle godine je, nakon populističke predizborne kampanje, postala najjača politička snaga u zemlji.
Petr Pithart vjeruje da će optužbe ipak da naškode Andreju Babisu. „U svakom slučaju, Babis neće biti uspješan premijer", ubjeđen je Pithart. Istoričar Ondrej Matejka pak na sve gleda samokritički i kaže: „To što sada za premijera imamo čovjeka koji je bio nezvanični saradnik tajne službe, govori i o tome da mi u posljednjih 30 godina neke stvari nismo odradili."