Novi Dejton za ustavne promjene u BiH

Oni navode da, između ostalog, član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić poziva na ukidanje Republike Srpske, čiji premijer Milorad Dodik želi povećati autonomiju i prijeti referendumom o neovisnosti. Držeći se ekstremnih pozicija, Dodik i Silajdžić polariziraju glasače, plašeći većinu Srba i mnoge Bošnjake kako bi od njih dobili podršku, kaže se u izvještaju. Dejtonskim ustavom ustanovljeni veto omogućava, međutim, objema stranama da blokiraju rivalsku politiku. Taj ćorsokak sprječava neophodne ustavne promjene.

Abramowitz i Serwer zatim pišu da Evropljani, na koje je Washington prebacio odgovornost za Balkan, nisu bili uspješni u svom posredovanju između Silajdžića i Dodika. Oni podsjećaju i na to da je BiH najbliže bila ustavnim promjenama kada su ih 2005-2006. godine predvodile Sjedinjene Države, ali su predloženi amandmani propali za dva glasa, pri čemu su iz Silajdžićeve partije glasali protiv.

Idealno bi bilo, kažu dvojica uglednih analitičara, kada bi sami lideri u BiH svoj ustav usaglasili sa evropskim standardima, ali su oni više zainteresirani za vlastite stavove i kozmetičke promjene nego da europeiziranje strukture njihove vlade, pišu Abramowitz i Serwer.

Abramowitz i Serwer: BiH – šta još treba uraditi

Abramowitz i Serwer zato predlažu da ovaj put treba obnoviti i evropsko posredovanje i američku odlučnost na provođenju ustavnih reformi. Za početak EU i Sjedinjene Države trebaju jasno reći da trenutna ustavna situacija u BiH nije prihvatljiva i da se mora mijenjati. Ukoliko to ne dadne rezultata, treba sazvati novu Dejtonsku konferenciju, sa originalnim učesnicima, Hrvatskom, Srbijom, Bosnom i Hercegovinom i njena dva entiteta, kao i sa EU, Britanijom, Francuskom, Njemačkom i Rusijom. Nakon konsultacija sa svim učesnicima Sjedinjene Države i EU bi trebale pripremiti nacrt novog ustava koji bi udovoljavao evropskim standardima.

Takva konferencija moguća je jedino ako se svi učesnici slože da nema dijeljenja BiH. Ostala pitanja Balkana, posebno Kosovo, treba ostaviti postrani, kao što je bilo i na originalnoj Dejtonskoj konferenciji.

Taj Dejton 2 bi ostao u zasjedanju sve dok se ne postigne rješenje, koje bi onda išlo u Parlament BiH na prihvaćanje. Parlamenti Republike Srpske i Federacije BiH, također bi trebali prihvatiti ustavne promjene utvrđene na tzv. Dejtonu 2, predlažu Abramowitz i Serwer.

Velika opasnost od razlaza bh. političara

Oni kažu da napori na organiziranju i održavanju Dejtona 2 nose rizik neuspjeha, ali ostavljajući liderima u Bosne i Hercegovini da se i dalje razilaze još je veći rizik, kažu autori analize podsjećajući da je u posljednjem ratu pola od 4 miliona stanovnika BiH raseljeno unutar i van zemlje i da je kroz obnovu porušenog taj rat Ameriku i Evropu koštao na desetine milijardi dolara.

Abramowitz i Serwer na kraju konstatiraju da je Dejton 1 okončao rat, ali nije stvorio održivu državu. Ukoliko predsjednik Obama i lideri EU vjeruju da se agresivna diplomacija može koristiti u sprječavanju konflikata i izgradnji država, Bosna i Hercegovina bi mogla biti dobro mjesto za start, a njeno mjesto u EU odlično za kraj.

Tekst je objavljen na web stranici www.GlobalSecurity.org, koja je pouzdan izvor pozadine informacija i događaja u razvoju u oblasti odbrane, vojne tehnologije, tehnike i strategije globalnih konflikta, međunarodne politike, oružja za masovna razaranja, domaće sigurnosti i obavještajnih poslova.