Njemačkoj prijeti recesija

Rad preko zime u majici kratkih rukava? U auto-kući Rosier u Braunschweigu do sada je to bilo sasvim normalno za mehaničare u dobro zagrijanoj radionici. Oni kojima je svejedno bilo hladno, mogli su koristiti i grijalice. Ali ta praksa se ukida. „Ne možemo si to više priuštiti“, kaže Stefan Becker, šef Mercedesove filijale u tom njemačkom gradu.

Zabranjuje se korištenje grijalica, a u radionici će ubuduće umjesto 20 stupnjeva vladati temperature od možda samo 15 stupnjeva. Dok Becker priča o planovima za zimu, pred njim stoji i predsjednica SPD-a Saskia Esken. Ona je na turneji po Donjoj Saskoj, gdje se početkom listopada bira novi saziv parlamenta.

“Plin i struja nas koštaju oko dva milijuna eura više nego do sada”, kaže Becker. Početkom rujna se u Njemačkoj (još) ne mora grijati, ali samo je pitanje vremena kada će sezona grijanja početi.

Nema više jeftine energije

Esken s ozbiljnim izrazom lica sluša što priča ovaj trgovac automobilima. I prekida ga u trenutku kad se on požali kako država više financijski ne subvencionira fotovoltaik koji je upravo instalirao na krovu filijale. Socijaldemokratska političarka ga pita zašto se tek sad sjetio sam proizvoditi struju? “Zato što su struja i plin do sada bili jeftini”, uzvraća Becker.

Gdje god ovih dana navrati šefica SPD-a, svuda se priča samo o jednoj temi: o energetskoj krizi, krizi koja se pretvara u gospodarsku krizu. A njezine posljedice se uočava i u postrojenju za spaljivanja opada: “Ljudi manje konzumiraju, a to znači da proizvode manje otpada, a mi to osjetimo“, priča Bernard Kemper, direktor firme Energy from Waste GmbH u Helmstedtu.

Izvoz otpada?

U toj se firmi proizvodi toplina, kojom se onda opskrbljuje tisuće i tisuće kućanstava u regiji. „Moramo nešto smisliti kako bismo uopće mogli održati pogon i ispuniti naše ugovore“, dodaje Kemper.

U prošlosti je Njemačka bila jedna od onih zemalja koje su izvozile otpad u inozemstvo – kako bi ga se tamo zbrinjavalo. A sad se „loži“ sve što se može, kako bi se proizvodilo energiju.

Iako je kriza sve prisutnija, iako raste doza zabrinutosti, trgovci automobilima i vlasnici elektrana će biti među onima koji će po vlastitim navodima financijski “preživjeti” zimu. U mnogim drugim branšama situacija je puno ozbiljnija. „Konjunkturna situacija je dramatična, borimo se s porastom stope inflacije, ogromnim troškovima energije i imamo velikih problema s lancima nabave sirovina, poluproizvoda i drugih dobara“, upozorava predsjednik Udruge njemačkih poslodavaca Rainer Dulger na Kongresu njemačkih poslodavaca u Berlinu.

Egzistencijalni strahovi

U privrednim vodama je raspoloženje iz dana u dan sve gore. Korona-kriza je svima još u svježem pamćenju, a sad se čini da je nova recesija neizbježna. Njemačka privreda je u opasnosti. Stanje je ustvari paradoksalno: knjige narudžbi kod mnogih firmi su dobro popunjene. Ali zbog problema s dobavnim lancima nema dovoljno materijala. A njegova nabava je sve skuplja. Ujedno je i manjak stručne radne snage velik kao nikada do sada. Cijene energije su otišle u nebo. Posljedice osjećaju i pekari i čeličane i kemijska branša.

Ako povećanje cijena rastjera mušterije, proizvođačima preostaje samo jedna mogućnost: moraju ograničiti poslovne aktivnosti ili prestati s proizvodnjom. A kad neko poduzeće ne zarađuje novac, prijeti stečaj. Sudeći po rezultatima ankete poslovnih udruženja, u ovom trenutku već jedna trećina firmi u Njemačkoj kaže da je ugrožena njihova egzistencija.

Zaštitni kišobran?

Ograničavanje proizvodnje osim toga ima dalekosežne posljedice i za druge tvrtke. Kemikalije i čelik su sirovine koje se posvuda koristi. Prijeti domino-efekt. Zato privreda od države zahtijeva hitnu pomoć. A savezna vlada svojim paketima pomoći „ciljala“ je prvenstveno na građane, a ne firme.

Nakon žestokih protesta iz privrednih voda, „zeleni" ministar gospodarstva Robert Habeck je doduše najavio „zaštitni kišobran“ za njemačke firme, posebice za srednje velike kompanije i obrtnike. No, koliko će on u slučaju potrebe doista i koštati? Hoće li se raditi o troznamenkastom iznosu u milijardama eura, kao kod programa pomoći tijekom korona-krize? Koliko njemačkih radnika preko zime neće imati posla? Koliko će ih morati na skraćeni radni tjedan? Koliko će koštati program subvencioniranja njihovih plaća ako ne bude posla? Ministarstvo gospodarstvo užurbano kalkulira moguće izdatke. Habeck je na Kongresu njemačkih poslodavaca priznao da unutar vlade još uvijek nema dogovora oko toga koliko bi se novca trebalo staviti na raspolaganje privredi na konto pomoći u idućim mjesecima.

A što je s plinom?

Od strane vlade nema ni konkretnih najava po pitanju načina na koji se želi obuzdati cijene energije. Savezni kancelar Olaf Scholz (SPD, naslovna fotografija) je na Kongresu poslodavaca doduše obećao brzu pomoć po pitanju struje. Proizvođači električne energije koji koriste obnovljive izvore i oni koji produciraju atomsku energiju, a nemaju dodatne troškove u sadašnjoj situaciji, i ostvaruju velike prihode, jedan dio tih “slučajnih profita” bi trebali izdvojiti za pomoć siromašnijim kućanstvima ili drugim poduzećima.

No, po pitanju plina savezna vlada i dalje nema neko brzo rješenje. Koncem 2023. Njemačka će, kako je rečeno, biti potpuno neovisna o ruskom plinu. A zahvaljujući LNG-terminalima koji će do tada biti pušteni u pogon, moći će se uvoziti plin i iz drugih zemalja, Norveške, SAD-a i “brojnih drugih država”. A to tada treba nekako izdržati: "Mi ćemo očigledno pregurati ovu zimu, i to je dobra vijest u ovim vremenima”, kaže Scholz. On ne očekuje nestašicu plina tijekom iduće zime.

Suzdržan aplauz za kancelara

A to ništa ne mijenja po pitanju visokih cijena plina. Što se uopće protiv njih može poduzeti? O tome će razmišljati komisija stručnjaka, u kojoj će osim znanstvenika biti i predstavnici poslodavaca i sindikata. Poduzećima je sve to – premalo. Kancelara su “nagradili” suzdržanim aplauzom, a tijekom Scholzovog govora gotovo da nitko nije ni zapljeskao.

Privrednici nemaju razumijevanja za odluku vlade o tome da se neće produžiti rad preostale tri njemačke nuklearke. Kancelar je doduše rekao da će se njegov kabinet pobrinuti da na njemačkom tržištu struje ne bude nestašica ili problema s opskrbom, odnosno da će dvije nuklearke na jugu nastaviti s radom i nekoliko mjeseci nakon izvorno predviđenog roka njihovog gašenja – a to je kraj ove godine.

Njemačkim poduzetnicima bi ipak bilo puno draže da je vlada poslala jasniji signal oko dugoročnije perspektive nuklearki: „Ono što se upravo događa je kao da ste na Titanicu s broda pobacali sve spasilačke čamce, a istovremeno limena glazba i dalje svira u blagovaonici“, kritizira Dulger. „To nije odgovorna politika."

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu