Njemačke firme umiješane u proizvodnju bojnih otrova
19. mart 2014Sirija je očito koristila njemačke hemikalije i opremu za proizvodnju bojnih otrova. Prema informacijama televizije NDR i lista Süddeutsche Zeitung vlada u Berlinu je od Organizacije za zabranu hemijskog oružja (OPCW) dobila listu na kojoj su navedene sve sporne pošiljke. Lista se trenutno nalazi na provjeri kod državnog tužioca Njemačke.
Eksperti spomenute organizacije su uključeni u akciju uništavanja sirijskog hemijskog oružja. Od protekle jeseni oni imaju uvid u dokumenta o produkciji bojnih otrova u Siriji. Firme iz brojnih zemalja isporučivale su hemikalije koje su bile neophodne za proizvodnju. Na listi su, osim njemačkih, i firme iz Kine, Francuske ili Rusije.
Iz Njemačke je od 1982. do 1993. ka Siriji upućeno više od 50 pošiljki čiji sadržaj je očito korišten u svrhu proizvodnje otrova. Ove pretpostavke su postojale još u septembru 2013. ali su se tek sada pokazale kao tačne.
"Direktno učešće Njemačke u proizvodnji otrovnog gasa"
Poslanik Lijevih u njemačkom parlamentu Jan van Aken kaže kako su stvari sada nešto jasnije. Na njegov zahtjev je Vlada u Berlinu sačinila izvještaj o isporukama hemijskih materijala u Siriju. "Očito su postojale njemačke firme koje su bile direktno uključene u sirijski program proizvodnje hemijskog oružja. Sada otpada pitanje da li su te isporuke možda ipak bile korištene samo u proizvodnji paste za zube", kaže Van Aken.
Organizacija OPCW prenosi kako su isporuke sadržavale teflonska crijeva, ventile i reaktore, upravljačke module i materijale koji su se koristili za proizvodnju bojnog otrova sarina. Sarin je korišten u sukobima Siriji u avgustu prošle godine. Tada je od ovog otrova u blizini Damaska stradalo više stotina ljudi. Kontrolori OPCW-a su čak pronašli i njemačke skice postrojenja za proizvodnju materija od kojih može da se napravi sarin.
Neefikasna kontrola
Vlada u Berlinu u odgovoru Van Akenu ističe kako su njemačke firme isporučivale samo one robe koje je Sirija mogla da koristi i u civilne svrhe. Isporuke su, osim toga, najvećim dijelom vršene u vrijeme "kada u Njemačkoj za to nije bila potrebna posebna dozvola vlasti ili nije postojao odgovarajući kontrolni mehanizam".
Čak i Jan van Aken priznaje da efikasan sistem kontrole u Njemačkoj postoji tek od sredine osamdesetih godina prošlog vijeka.
Međutim, on kaže da je moguće da su postojale ilegalne isporuke, a nakon 1985. i isporuke uz odobrenje vlade u Berlinu. Stoga s najvećom pažnjom treba pregledati sve liste koje je Berlin dobio od OPCW-a. Van Aken je inače i sam ranije bio kontrolor biološkog oružja.
"Saučešće u masovnom ubistvu"
U državnom tužilaštvu Njemačke su televiziji NDR i listu Süddeutsche Zeitung potvrdili da je u toku kontrola dobijene liste isporuka.
Međutim, isporuke spornih materijala iz Njemačke potiču iz 80-tih i 90-tih godina prošlog vijeka, pa je moguće da su, pravno gledano, zastarjele i da se ne može vršiti krivično gonjenje odgovornih.
Za Jana van Akena to predstavlja pravo razočarenje: "Nije moguće da neka njemačka firma koja je uveliko bila umiješana u proizvodnju bojnih otrova u Siriji sada može da se iz svega izvuče bez kazne."
On tvrdi da se ovdje ne radi o običnom prekršaju zakona kojima su regulisani izvozni poslovi, nego o "saučešću u masovnom ubistvu".
Sarin
Sarin je otrovni gas koji spada u najopasnija hemijska oružja. Ovaj gas na bazi fosfora proizveli su njemački hemičari krajem 1930. s namjerom da ga koriste kao pesticid. U Drugom svjetskom ratu su ga proizvodili i kao bojni otrov, ali ga njemačka vojska nije koristila. Mnoge armije svijeta danas u svojim skladištima imaju sarin. Institut za strateške studije u Londonu smatra da je Sirija nakon 1970. proizvela velike količine tog otrova. Njen arsenal sarina je najveći u regionu i četvrti po veličini u svijetu. Upotreba sarina je zabranjena međunarodnim konvencijama i smatra se ratnim zločinom.
Autori: V. Kabisch/C. Heinzle/A. Slanjankić
Odgovorna urednica: Zorica Ilić