Štampa o izborima u Turskoj: „Signal koji ohrabruje“

„Opomena za Erdogana" – pod tim naslovom lokalne izbore u Turskoj za portale javnih servisa ARD (Tagesšau) i NDR komentariše Uve Lib. Evo karakterističnih izvoda: „Ovako izgledaju opomene. AKP predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana je širom zemlje iza opozicione CHP. Ova je ostvarila jedan od najvećih uspjeha proteklih decenija: pobijedila je u pet najvećih gradova u zemlji, među kojima su i ranija jaka uporišta AKP. Trka rame uz rame u Istanbulu pretvorila se u veliku pobjedu sadašnjeg gradonačelnika Imamoglua. Tu je CHP bukvalno deklasirala AKP. Ali, mnogi ljudi u Istanbulu i drugdje u zemlji nisu glasali za CHP, već protiv AKP“

„Tome treba dodati i nezadovoljstvo mnogih ljudi u Turskoj zbog njihovog ekonomskog položaja. Državna privreda raste, ali plate gube na vrijednosti iz dana u dan. Sve više Turkinja i Turaka može da priušti sebi sve manje stvari. Prije svega mnogi penzioneri ne vole da im se pominje Erdogan. Neki više ne mogu da žive od svoje penzije. Tu se ništa nije promijenilo otkako je Erdogan u maju prošle godine ponovo izabran za predsjednika“, pišu između ostalog u komentaru Tagesšau i NDR. 

„Erdogan se može pobijediti“

Za Vestdojče cajtung piše Olaf Kupfer: „CHP je pobijedio u više velikih gradova nego Erdoganova konzervativno-islamska AKP. U provincijama je to ionako slučaj. To znači: Turska se sve više oprašta od nekadašnjeg Erdoganovog fanatizma, koji su posebno jako živjeli i birali Turci u Njemačkoj. To je dobar znak za političku situaciju u Evropi, jer se nakon poslednjih predsjedničkih izbora na Tursku gledalo više kao da se udaljila put Istoka, a ne kao da se okreće ka EU. Ovo je i dobar dokaz da čak i jedan autoritarni predsjednik mora da bude dobar za svoj narod u njegovoj svakodnevici, a to mu u Turskoj više ne uspijeva“, smatra komentator Vestdojče cajtunga.

U Handelsblatu je svoj komenar objavio Ozan Demirčan: „Prijatno je i važno saznanje da i u zemlji sa autokratskim vođstvom ne mogu da se potisnu demokratski refleksi (…) Ovo je signal koji ohrabruje – i signal drugim autokratama i despotima, prije svega ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Najvažniji nauk poslije izbora u Turskoj zato glasi: „Erdogan se može pobijediti“ (…) „Njegov zenit je prekoračen. Erdogan nije mogao da snizi visoku inflaciju. U bliskoistočnom sukobu u kojem je veći dio stanovništva na strani Palestine, nije uspio da ostvari svoj uticaj. Osim toga, ni pored svoje moći nije mogao da suzbije opoziciju.“ 

„Sada protiv njega vode borbu sa svih strana. Ljevičarska CHP ga je pretekla bez napora, baš kao i prokurdska stranka na jugoistoku zemlje. Ali i desničarske stranke kao što je Nova stranka blagostanja (YRP) su u nekim provincijama pretekle Erdoganovu AKP“, piše Handelsblat.

Četiri pouke iz izbora u Turskoj

Uz slične navode o razočaranju građana Turske u ekonomsku situaciju, komentatorka Augzburger algemajne Suzane Gisten smatra „da bi turski predsjednik sada mogao da pokuša da agresivno-nacionalističkom spoljnom politikom navede svoje pripadnike na druge misli: još prije izbora je za ljeto najavio novu vojnu intervenciju protiv kurdske terorističke organizacije PKK u Iraku i Siriji. Ali, Erdogan bi trebalo da ostane pri svojoj politici približavanja Zapadu, jer njemu su potrebni investitori i dobar odnos sa Evropom i SAD, kako bi, na primjer, modernizovao carinsku uniju sa EU.“

Magazin Špigel u svom internet-izdanju izvlači „Četiri pouke iz lokalnih izbora u Turskoj“. Šebnem Arsu, Ana-Sofi Šnajder i Ozlem Topču u zajedničkoj analizi poručuju: „1) Erdogan može da izgubi“ (...) I to u dvostrukom smislu – kako od konkurencije iz demokratskog tako i od one iz radikalno-islamističkog tabora. „2) CHP može da pobijedi“, što je dugo izgledalo nemoguće. Ali, nadmoć vladajuće stranke više nije dovoljna za pobjedu. CHP je ostvarila dobar rezultat u krajnje nejednakoj predizbornoj trci. „3) Nacionalne teme su bile odlučujuće“ – U gradskim vijećnicama Turske se ne odlučuje o ekonomskoj politici zemlje. I pored toga biračima pred ovo glasanje nijedna tema nije bila toliko važna kao ekonomska kriza u državi. I „4) Turska demokratija (ipak!) živi“ – „CHP sada mora i da se dokaže na lokalnom nivou – ta stranka mora da vlada u opštinama bolje nego njena prethodnica“, navodi se između ostalog u podužem tekstu u Špigelu.

Priredio: Saša Bojić